Željko Vela

Na slobodan dan kao tema nameće se promet. Kombi "leteće ekipe" HTV-a prevalio je dosad blizu osam tisuća kilometara od početka projekta EURO 2000. Na nizozemskim autoputevima najčešće smo u društvu kamiona i vrlo brzo upadne u oči njihovo posvemašnje šarenilo, kao glavna razlika u odnosu na naše. Vjerojatno se svakom dogodilo da u Hrvatskoj vozi za kamionom, npr. negdje na cesti Zagreb-Rijeka. U sjećanju ostaju tamne cerade, prekrivene debelim slojem prašine, često jedva vidljive registarske oznake. Ovdje su kamionska tijela iskorištena kao marketinški prostor "free of charge" i jao onomu vozaču kojega šef vidi da je na cestu izašao s prljavim vozilom, tako da se ne može pročitati broj telefona ili adresa tvrtke. Zbog toga je vrlo teško pronaći imalo prašnjav kamion. Čini se da nizozemski vozači šlepera voze po tepihu, a zapravo tako im autoceste i izgledaju.
U gradovima su nam bicikli glavno društvo. Nema šanse pogledati nekamo, a ne vidjeti ih. Ovdje je suprotna logika od kamionske. U Amsterdamu, gradu boema, ne voze se skupi i šminkerski bicikli. Suprotno, traži se što običniji, što stariji bicikl. Šetajući ispred "umjetničkih visokih škola" nisam vidio ni jedan kojeg bar malo ne nagriza hrđa. A brojno stanje bicikala na amsterdamskim ulicama veliko je i zbog običaja da Nizozemci ne bacaju svoje dvokotačne ljubimce kada više nisu u voznom stanju. Parkiraju ih ili vežu za neku ogradu i ostave da mirno umru na ulici. Na svakom većem parkiralištu za bicikle može se naći bar nekoliko "staraca" koji polako ispuštaju dušu i odlaze u ruke biciklističkom Bogu.