Promjena doba koja nastupa 21. prosinca završetkom ciklusa dugog 5200 godina prema kalendaru Maja, što senzacionalisti najavljuju kao kraj svijeta, skrenula je pozornost na narod koji je dosegnuo visok stupanj civilizacije prethispanske Amerike, a danas živi u krajnjoj bijedi, gotovo ropstvu, diskriminiran i iskorištavan.
Suvremeni potomci naroda Maja u 20. stoljeću bili su i žrtva genocida u Gvatemali, maloj srednjoameričkoj državi u kojoj domoroci čine polovicu stanovništva.
Maje su najviše domete svoje civilizacije ostvarili između 250 i 900 godina poslije Krista u središnjoj Americi i Meksiku, a u dekadenciju su potonule u 13. stoljeću. Njihov pad ubrzali su španjolski osvajači koji su ih učinili robovima i nemilice eksploatirali, ističu povjesničari.
Od španjolske kolonizacije "lokalno stanovništvo Maja smatrano je jeftinom radnom snagom, oruđem za proizvodnju i bilo je isključeno iz javnog života", kaže gvatemalski antropolog Alvaro Pop.
Stanje nije mnogo bolje ni danas u Gvatemali gdje živi najveća zajednica Maja. Ograničen im je pristup obrazovanju, zdravstvenoj skrbi i osnovnim uslugama. Jezici domorodaca nisu službeno priznati.
Maje čine 42 posto od 14,3 milijuna stanovnika Gvatemale, a stopa siromaštva među njima iznosi 80 posto. Prema programu Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) 58,6 posto domorodačke djece kronično je pothranjeno uz alarmantnu smrtnost od četrdesetero djece na 1000 novorođenih.
Društvena bijeda i eksploatacija potaknuli su osnutak Zapatističke vojske za nacionalno oslobođenje (EZLN) u južnomeksičkoj državi Chiapasu 1994. Ljevičarski orijentiran pokret borio se za prava domorodaca, njihovu zaštitu od eksploatacije meksičkih vlasti i unapređenje njihova obrazovanja i razvoja.
U Gvatemali su Maje platile visoku cijenu u doba građanskog rata od 1960. do 1996. Vojne postrojbe brisale su s karte čitava sela provodeći politiku spaljene zemlje početkom 80-ih godina u ratu protiv marksističke gerile.
Tijekom tog sukoba počinjeno je više od 600 pokolja domorodačkog stanovništva što je desetke tisuća ljudi natjeralo da spas potraže na jugu Meksika. Njihova najistaknutija predstavnica je Rigoberta Menchu, dobitnica Nobelove nagrade za mir 1992.
"Oružani sukob iskorišten je kao izgovor da se iskorijene i fizički i duhovno domorodačke zajednice", optužuje Menchu. Pod izgovorom da žele homogenizirati narod, vlasti su iskorjenjivale duh Maja tako što su njihove svećenike birale za žrtve.
Danas je u tim područjima Gvatemale snažno prisutna vojska u sklopu borbe protiv krijumčarenja droge u Sjedinjene Države.
Maje, koje i danas žive u ropskoj ovisnosti kao radna snaga na poljoprivrednim imanjima, na udaru su i zbog projekata velikih korporacija: hidrocentrala, eksploatacije rudnog bogatstva i velikih plantaža. Onim obiteljima koje posjeduju zemlju prijeti progon i eksproprijacija zemljišta.
Od 2009. godine u Hondurasu se vodi silovit sukob za zemlju zbog apetita velikih uzgajivača afričke palme koja se koristi u kozmetičkoj industriji i u poljoprivredi.
Danas se utjecaj kulture Maja očuvao na jugu Meksika, u Gvatemali, Belizeu, Salvadoru i Hondurasu.
