Povodom nedavnog Majčinog dana, za emisiju "Provjereno" Zorica Smolčić ispričala je priču o svojoj požrtvovnoj majci Mari Tvarog (65) koja radi unatoč tome što je teško bolesna i stara, za dnevnice kopa vrtove za 40 do 50 kuna, čuva starice po selu, ukratko žrtvuje se radi svoje obitelji, a sebe uvijek stavlja u drugi plan. Njezina zahvalna kći za nju je poželjela jednu sitnicu samo da je ponovo vidi sretnu kao u dane kada je bila zdrava.
"Voljela bih da joj mogu priuštiti barem dio onoga što je ona meni pružila. Drugo mi ništa ne treba. Samo da vidim iskren osmijeh na njezinu licu, od sreće. To je meni sve", rekla je.
Zorica kaže da je njezina mama ponosna žena, poštena i nikad dužna. Veliki je oslonac cijeloj obitelji. Za svog bi unuka Luku sve dala. On je njezin mezimac, a Zoričinu suprugu Darku Smolčiću je poput druge majke.
"Ona je toliko brižna, pažljiva. I nikad, ali nikad vam neće priznati da joj je teško bilo što", rekla je zahvalna kći.
Od skromne mirovine plaćala je unuku vrtić
Marin zet za svoju punicu ima samo riječi hvale. Divi joj se jer je do prije nekoliko mjeseci od svoje skromne mirovine plaćala Lukin vrtić jer oni nisu imali novca.
"Plaćala je 500 kuna za vrtić, a ja sam rekao da to više nema smisla. Radi teške poslove, radi u nadnicama, u šumi, kopa okolo, poslužuje stare bake... Ne mogu vam nabrojiti koliko ona ima obveza, u pola devet već spava jer ne može više izdržati, a da ne govorim o njezinoj bolesti. Kako ona diše, kako ona priča, to je užas jedan", ispričao je Darko.
Prije nešto više od desetljeća Mari je dijagnosticiran zloćudni rak ždrijela i glasnica. Nakon kemoterapije i zračenja, kirurški su joj odstranili glasnice. Zorica je tada posljednji put čula majčin glas. No, tvrdi kako je njezina Mara pravi heroj i borac. Samo nekoliko tjedana nakon operacije primila se kućanskih poslova i krenula na redovne šetnje selom.
Ne žali ni za čim
Mara ni za čim ne žali, a život je prihvatila takvim kakav jest - težak - i kroz njega grabi svom snagom. O tome što je željela biti kao mala više i ne razmišlja i priznaje da se ne bi vraćala u prošlost. Za sebe ima samo jednu želju.
"Da imam svoj mir. I da imam za normalan život. Da ne moram ništa tražiti ni od koga. Da živim normalno kao i svi ljudi", priznala je te dodala kako bi si, da ima dovoljno novca, kupila nešto za pojesti jer dok radi ne može si priuštiti obrok.
Zorica kaže da je Mara dok je bila zdrava i dok se malo lakše živjelo redovito išla na minival.
"I tako je bila ponosna s tim minivalom, strašno je to, to je nešto što stvarno voli. Vjerujte mi da se ne sjeća kad je imala posljednji put minival na glavi. To je tako jedna obična sitnica, ali, nažalost... Uvijek su neke druge stvari bitnije", rekla je Zorica.
Osmijeh kroz suze radosnice
Ekipa "Provjerenog" Zorici je pomogla isplanirati iznenađenje kako bi se mami Mari vratio osmijeh na lice.
"Budući da si ti meni dala u životu sve, i više nego što treba, ja tebi, evo, barem malo da se odužim. I što se boriš za nas i dalje. Volim te najviše na svijetu, majko moja draga. Idemo ti srediti tu tvoju kosicu, kao nekad, dok si bila zdrava", rekla je Mari njezina kći Zorica.
Mara pod burom emocija koje su je svladale i u nevjerici nije mogla suspregnuti suze. Na licu joj se pojavio široki osmijeh.
"Ovo je nešto, onak', uljepšali ste mi... sve! Dali ste mi sve danas. Sve! Apsolutno sve", rekla je oduševljena Zorica.
