Više od umjetnosti, ova djela zapravo predstavljaju oznake tajnog statusa u zatvorskoj društvenoj hijerarhiji. Čitaju se poput preporuka jer govore o povijesti prijašnjih osuda, tipu nedjela i nivou autoriteta unutar zatvora.
Zanimljivo dizajnirane crkve, slike Krista i Madonne i životnja postaju dio tajnog političkog jezika koji omogućuje tihu komunikaciju unutar i izvan zatvorskih zidova.
Primjerice, crkvena kupola predstavlja jednu zatvorsku kaznu, a što više kupola to je više kazni. Gusar može predstavljati pljačkaša, dok lubanje označuju ubojice. Zatvorenici su znali tetovirati i likove Lenjina, Marxa i Engelsa znajući da stražari ne bi pucali na lik svojih vođa.
Stoljećima se one koji su kršili zakon prisilno tetoviralo, no u ruskim zatvorima tetoviranje je izraslo u umjetničku formu.
U prošlosti, zatočenici su morali zaraditi čast nanošenja pojedinih likova. Kriminalni kod razbojnika diktirao je kako i tko ima pravo na tetovažu. Međutim, s padom Sovjetskog carstva generacija mladih odmetnika bezobzirno grabi prava na koja su stari zatvorenici čekali godinama i odbacuju i stare oznake i kod razbojnika. Statusne tetovaže se kupuju za novac, a današnji članovi mafije oslikavaju tijela slikama novčanica, američkih gangstera te čak pop ikonama kao što su Madonna ili Cindy Crawford.
