Novi pristup nove strategije Banke daje jednaku težinu ciljevima Ťsuzbijanja siromaštvať i Ťsigurnostiť kao i tradicionalnom cilju ekonomskog rasta koji se naziva Ťoportunizamť. Glavni ekonomist Svjetske Banke Nicholas Stern je rekao: ŤSvjesni smo da je ekonomski rast bitan za suzbijanje siromaštva. Ali u isto vrijeme prepoznajemo temeljnu ulogu institucionalne i socijalne promjene naspram snage razvojnih procesa i uključivanja siromašnih ljudi.ť
Ma kako bilo, nesporazumi oko predstavljanja prvog nacrta izvještaja vodili su u svibnju ostavci njegova izvornog autora Ravia Kanbura. Izvještaj o svjetskom razvoju pokazuje da se jako malo napredovalo u ključnim ciljevima dogovorenim u UN-u povodom smanjenja siromaštva. Broj vrlo siromašnih ljudi, koji žive s manje od 1 dolara po danu, porastao je u prošlom desetljeću u svakom dijelu svijeta osim u istočnoj Aziji.
Napredak je tekao polako i u ključnim društvenim pokazateljima, poput broja djevojčica u osnovnim školama i razine smrti novorođenčadi. A jaz između bogatih i siromašnih zemalja nastavio se je produbljivati.
Banka pretpostavlja da je takav oblik siromaštva blisko povezan s neuspjehom ekonomskog rasta u mnogim siromašnim zemljama, a posebno onim prisaharske Afrike, gdje se iskazuje pad dohodka po glavi stanovnika u posljednjih 35 godina. Objavljeno je čak i istraživanje koje pokazuje blisku povezanost ekonomskog rasta i siromaštva.
Međutim, kritičari tvrde da nepravedna vladina politika može uvećati nejednakost između bogatih i siromašnih unutar neke zemlje tako da, na primjer, kao u Latinskoj Americi, siromašni ne ostvaruju korist od ekonomskog rasta. Ujedno, mnoge anti-globalizacijske skupine tvrde da Banka nekritički uvlači siromašne zemlje u svjetsku ekonomiju bez obzira na posljedice.
Svjetska banka je jedna od takozvanih ŤBretton Woodsť institucija koje su osnovane nakon drugoga svjetskog rata u svrhu poticanja dugoročnog razvoja, prvo u Europi, a zatim u zemljama u razvoju. Pretpostavljeno je tada da će Banka djelovati usklađeno sa sestrinskom institucijom Međunarodnim monetarnim fondom (IMF), koji pruža kratkoročnu pomoć zemljama u financijskoj krizi. Međutim, izvještaj pokazuje da se pri pomoći siromašnima Banka uvelike razlikuje od IMF-a. Posebno se kritizira IMF zbog postavljanja pregolemih uvjeta azijskim zemljama u ranom stupnju svjetske financijske krize 1997.-98., a postavlja se i pitanje nisu li kontraproduktivni uvjeti nametnuti zemljama za dobivanje zajmova.
Ipak, Banka i Fond planiraju bliskije povezivanje, nadajući se da će ubrzati otpuštanje dugova visoko zaduženim zemljama i potaknuti značajno smanjenje siromaštva i strategiju gospodarskog rasta u pojedinim zemljama.
