Među njima je i Kasswara, dječak koji se ISIL-u pridružio s 14 godina. "Mi smo bili grupa 'čistača'. Čišćenje je značilo prerezati grkljan onima koji pripadaju drugoj strani i koji se kriju", rekao je tinejdžer iz Raqqe u Siriji dodajući kako je ISIL jednom muškarcu iz njegovog kraja odsjekao glavu zbog njega, a drugima ruke.
Od početka građanskog rata u Siriji oružane grupe koriste djecu vojnike u borbama, a vjeruje se da ih je ISIL regrutirao oko 2000. Nazivaju ih "lavljom mladunčadi kalifata".
Kasswara, koji sada ima 16 godina, pobjegao je nakon što su ga seksualno napali i trenutno živi u Grčkoj. Jedan je od brojnih koji su se skrasili u Europi i žive u anonimnosti. No, sada kada ISIL gubi uporište u Siriji postavlja se pitanje kako će završiti sva ona djeca koja će sada napustiti svoje vojničke pozicije.
'Vojska mi je davala sigurnost'
Mia Bloom, profesorica na Sveučilištu u Georgiji, koja piše knjigu o djeci u "terorističkim" organizacijama, ističe kako puno toga ovisi o tome kako su djeca bila uključena u vojsku. Prema njenim riječima neki su bili uzeti, neki su pristupili kako bi spasili obitelji, neke su dale njihove obitelji, ali je i ISIL koristio različite tehnike da ih priviče te čak i organizirao manifestacije na kojima im je dijelio slatkiše.
Ishmael Beah se kao tinejdžer borio u građanskom ratu u Sierra Leoneu 1990-ih i sada je autor i UNICEF-ov aktivista koji se bori za djecu pogođenu ratom. Tvrdi kako ga nitko nije tjerao da postane vojnik već je to jednostavno bio splet okolnosti u kojem je izgubio obitelj, dom i sve što je poznavao kao dijete. Vojska mu je bila najsigurnije mjesto na koje je mogao otići.
'Ubijanje je postalo kao disanje'
"U vojsci niste imali drugog izbora, morali ste se boriti. Morali ste se boriti za municiju, morali ste se boriti za hranu. Ubijanje je postalo kao disanje. Niste o tome ni razmišljali. Nakon više od dvije godine, kada sam imao gotovo 16 godina, moj poručnik me predao UNICEF-u. Na početku, uopće nisam bio sretan. Bio sam se navikao na rat. Vojska je postala moja nova obitelj. To je bilo sve što sam znao i što sam mislio da će moj život biti", priča danas za Al Jazeeru dodajući kako mu je trebalo vremena te da je tek u centru za reintegraciju spoznao da ima inteligenciju, da može završiti školu i postati netko.
Bloom tvrdi kako je program koji su s djecom provodili u Pakistanu bio uspješan. Djecu su obrazovali, osposobili za traženje posla, ponovno ih vjerski obrazovali jer je ono što su učili bilo krivo, a puno djece ostalo je normalno.
Suočavanje sa stigmom
Komentirajući djecu ISIL-ovce koji odlaze u Europu kaže: "Ta djeca su, također, izložena većem riziku od vraćanja nasilnom ponašanju, zbog stigme koja se povezuje s ovom grupom. Sve i ako su vas roditelji odveli kada ste imali četiri godine, sve i ako ne podržavate ovu grupu, kada se vratite u europski grad vi ćete biti doživljeni kao strani element, i to je veoma opasno. Odbacivanje bi ih moglo ponovo gurnuti preko ruba"
"Za neku djecu koja su se borila za ISIL mogli bismo reći da im je mozak ispran, ili da ponavljaju ono što im odrasli kažu. Ali, za one koji su imali 16 ili 17 godina kada su se pridružili, puno me je teže uvjeriti da je to bio razlog. Ja pravim razliku između djece koja su bila izložena nasilju i djece koja su sudjelovala, odnosno koja su ubijala. Bit će puno više izazova pokušati njih reintegrirati. Svi su oni djeca i sve ih treba tretirati kao takve. Ali, ne možemo biti tako slijepi da pretpostavimo da su nevini samo zato što su djeca", kaže Bloom, dok Beah poručuje kako će djeci koja dolaze iz ISIL-a biti veoma teško.
"Morat će se suočiti s velikom stigmom. Trebali bi se pobrinuti da imaju snažnu mrežu podrške. Nije lako, potrajat će, ali je moguće", zaključuje
