O majkama Srebrenice, koje su stare i iznemogle, brine jedino organizacija Međunarodni forum solidarnosti (MFS) Emmaus.
„Živim, a ne živim“, rekla je Mejra Đogaz, koja je nakon genocida u Srebrenici ostala bez tri sina i muža. Mejra se nakon rata vratila u Srebrenicu i već 19 godina živi sama, u tuđoj kući. Do svoje ne može jer je most preko rječice srušen.
''Vjeruj Bogu, nekad kažem dragom Alahu pa što me ne uzmeš, da ne patim više? Što će mi život? Kad pođem svojoj kući moram gaziti rijeku. Neće nitko doći makar drveni most napraviti da mogu preći kući, a kamoli što drugo", rekla je Merja za Deutsche Welle.
''Devetnaest godina živim sama u ovoj kući, tuđoj. Ovo je kuća Alije Salkića. On je u Švicarskoj, a meni je dao da živim ovdje. Jedino ova djeca iz Emausa mi dođu. Što pitaju treba li mi što, treba li nešto da mi donesu. Emausu sam neizmjerno zahvalna", kaže Mejra.
Udruga ''HO Međunarodni forum solidarnosti EMMAUS” (MFS-EMMAUS)'', je bosanska nevladina humanitarna organizacija osnovana 1999. godine s ciljem pružanja pomoći svim ugroženim kategorijama stanovništva kojima je ta pomoć potrebna. Članica je nekoliko većih svjetskih nevladinih organizacija. Djeluje na cijeloj teritoriji BiH i za mnoge posljednje je mjesto nade i utočišta.
Emmaus ima urede u Doboju, Sarajevu, Srebrenici i Zvorniku u kojima je 263 zaposlenih i 50 aktivnih volontera. Provode niz projekata od koji su neki; Prihvatni centar „Duje" u Doboj Istoku s 440 korisnika različitih socijalno-zdravstvenih patologija, zatim mjesečno financiranje 2.200 djece bez jednog ili oba roditelja na području cijele BiH, Internatski smještaj za djecu Srebrenice u Potočarima, Dnevni centri za djecu i mlade u Srebrenici – Potočari, Zvorniku i Doboju.
Poseban projekt je izgradnja Centra za starije osobe u Potočarima koji je nastao kroz projekt "Ljubav za majke Srebrenice'' koji se implementira od 2016. godine i u kojem se pruža materijalna i socijalno-psihološka podrška majkama, ženama, koje su nakon rata ostale same bez svojih sinova i kćeri, koje žive u udaljenim i ruralnim dijelovima Srebrenice, napuštene bez igdje ikoga na koga bi se oslonile.
Selmedina i Hilda su zaposlenice Emmausa u Potočarima. Pored drugih poslova svakodnevno se druže i s majkama Srebrenice, kako nazivaju sve žene koje su svoje najmilije izgubile u Srebrenici a vratile su se i žive ovdje.
"Bude dana kada ih ne možemo ni mi utješiti ali one su nam opet zahvalne ako ni zbog čega onda zbog toga što imaju priliku s nekim progovoriti jer su same sa svojom tugom, danima", kaže Hilda.
"Pomažemo im i u svakodnevnim kućnim poslovima. Brinemo o 43 majki koje žive u 19 sela. Svaka od njih je posebna priča po kojoj bi se, kako se kaže, mogao snimiti film'', rekla je Selmedina.
"Organiziramo povremeno druženja i kreativne radionice pletenja, organiziramo prijevoz kada je potrebno, a i sam razgovor s njima je jedan vid psihološke pomoći", dodaje zaposlenica Emmausa.
Lejla Smajić, voditeljica Sektora za razvoj i strateško planiranje MFS – EMMAUS o tom Centru za DW kaže: "Djelujući godinama na terenu, članovi mobilnog tima uočili su da starija dob neće biti laka za ove majke uzimajući u obzir njihovo zdravstveno stanje. Iz tog razloga MFS-EMMAS iz BiH i fondacija Proplan iz Nizozemske su se odlučili započeti projekt izgradnje doma za majke i sve ostale kojima ovaj oblik podrške potreban".
