Da je teško biti najbolji, dobro pokazuje slučaj Simone Biles, o kojem priča cijeli svijet.
Najbolja od najboljih, gimnastičarka koja je osvojila više medalja nego itko prije nje.
Igrama je odlučila reći NE jer joj je trenutno važnije njezino mentalno zdravlje. Sjećate se prije dva mjeseca, slično se dogodilo s tenisačicom Naomi Osaka koja je otišla s Roland Garrosa jer nije mogla podnijeti izlaske pred novinare, i također je priznala da se bori s depresijom?
I sad, naravno da ima onih koji ih kritiziraju da su slabe i što plaču?
Ali dobro je što odjednom cijeli svijet priča o psihičkom zdravlju. Cijeli svijet pa i Darinka Trgo, kojoj su i neki naši bivši olimpijci priznali da su imali sličnih problema.
Ovo nije doktor Phil niti doktor Oz, ali činjenica je da problema s depresijom i tjeskobom prema statistikama ima najmanje 20% ljudi. A nekome od njih možda bude lakše sada kada znaju da se tako osjeća i Simone Biles.
Jeste li imali problema s mentalnim zdravljem?
Simone Biles: "Da, stavljam mentalno zdravlje na prvo mjesto. Jer ako to ne činite, nećete uživati u sportu. Nećete uspjeti toliko koliko bi htjeli. Tako da je u redu propustiti ponekad i velika natjecanja."
Pritisak je sulud. Najbolja gimnastičarka odlazi iz Tokija. Naslovi medija, cijeli svijet, svi pričaju o Simone Biles koja je, nakon što je izborila finale, odustala od natjecanja. Sad svi govore o tome, sve sportaše na presicama pitaju za Biles i problem mentalnog zdravlja u vrhunskom sportu.
"Imao sam nekoliko takvih trenutaka. Samo nisam prepoznao da mi se to događa", otvorio je dušu Damian Lilliard, američki košarkaš.
"Osjećam isto to svaki puta kada uđem u bazen. Sve je postala obveza s toliko puno očekivanja", kazao je Gregorio Palreinieri, talijanski plivač.
"Trebalo bi se puno više govoriti o tom problemu", rekao je Aaron Rodgers, igrač američkog nogometa.
"Imala sam živčani slom", kazala je Dominique Dawes, američka gimnastičarka.
Mislite li da je ovaj trenutak prekretnica za sport, pitali su je.
"Da, mislim da jest."
Jer, kad problem priznaju najveći, lakše će biti i ostalima. A da je Simone Biles jedna od najvećih dovoljno govori i to da se, iako tek ima 24 godine, o njenom nevjerojatnom putu već godinama može čitati u knjigama za djecu i u Hrvatskoj.
Kada se Simone natjecala ljudi nisu mogli skinuti oči s nje. Bila je najbolja, okretna, gipka, snažna. Da je Simone tako velika zvijezda govori i to da o njoj čitaju djeca i mladi u Hrvatskoj i svijetu. I to u knjizi koja govori o 100 hrabrih žena čija su postignuća nadahnula svijet. Kada je knjiga izašla Simone je imala samo 19 godina.
"A sada će nadahnuti novu temu. Da je riječ o važnom trenutku u sportu - slaže se i naš olimpijac koji je u Pekingu osvojio srebro. Ona je najbolja ikad, a ovo pokazuje da se i najboljima može dogoditi da puknu pod pritiskom", kazao nam je gimnastičar Ude:
"To je jedan taj pritisak, pogotovo u gimnastici koja je stvarno specifičan sport jer četiri godine se spremaš i digneš ruku imaš 30 sekundi što si naučio, što znaš. U tom trenutku 99 posto njih pukne i ne napravi rezultat."
Je li se i sam našao na tom rubu pucanja kada je rekao da ne može više, da odustaje od svega?
"Da, puno puta. Jer, napraviš sve što je u tvojoj moći, a na kraju ne pobjeđuju najbolji nego najspremniji u glavi."
Nedostatak samopouzdanja najveći je problem. Koči vas i može vas koštati osvajanja medalje. Upravo to se dogodilo našem proslavljenom plivaču, Gordanu Kožulju:
"Na Olimpijske igre u Sydneyu 2000. godine ja sam došao kao jedan, ja sam se bar tako smatrao, jedan od favorita. U toj godini sam bio svjetski i europski prvak. Došao sam nadajući se da ću osvojiti medalu, gledajući u nazad to je bila moja najbolja šansa za osvojiti medalju i kikso sam. Podlego sam pritisku koji sam sam sebi stvorio. Meni je taj trenutak na Olimpijskim igrama, kada sam mislio da sam podbacio bio triger i tražio sam pomoć psihologa."
Svjetsko i europsko prvenstvo nisu isto što i Olimpijada. Igre su nešto sasvim drugo. Održavaju se svake četiri godine pa je to dodatan pritisak i stres za sportaše.
"Ako se vi pripremate četiri godine i imate par minuta za pokazati sve. Ako u toj situaciji ne vidite drugu opciju nego uspjeti, dokazat se drugima, pokazati da vrijedite i ako sve karte stavljate na to: Ja vrijedim onoliko koliko sam postigao na sportskom natjecanju onda je to izrazito veliki pritisak", komentirao je Boris Balent, sportski psiholog.
Taj pritisak osjetila je i Naomi Osaka ove godine na Wimbledonu kada se odlučila povući i posvetiti sebi. Tada je za Direkt govorila Iva Majoli koja je sad u Tokyu s našim olimpijcima:
"Ono je prisutno među puno naših sportaša i nadam se da će ovo potaknuti mlade i starije generacije da otvorenije pričaju o tim situacijama."
Da ignoriranje problem može biti opasno i kobno - potvrđuje nam psiholog:
"Imali smo situacije suicida. Kada se analizirala situacija, što se pokazalo: da čak i sportaši kada su pokazali tu ranjivost, nekako se od njih očekivalo da je to samo prijelazna faza. Ti si snažan jak, ti si prvak ti se s time možeš nositi."
Ali ne mogu svi. Zato naši sugovornici poručuju: sportaši nisu superjunaci i oni su samo ljudi. A tema mentalnog zdravlje bit će top tema profesionalnog sporta ovog desteljeća.
