Otprilike mjesec dana prije izbora, Giorgia Meloni, glavna kandidatkinja postfašističke stranke "Fratelli d'Italia", stupa na pozornicu u Anconi u pokrajini Marche. Oko sat vremena ona će govoriti svojim sljedbenicima, ovaj put ih se okupilo oko 2.000. Meloni se protivi globalizaciji i kritizira EU, mada zasada ne poziva na izlazak Italije iz Unije. Ona sebe i svoju stranku proglašava jedinim pravim predstavnicima Talijana. Za razliku od ljevice, ona govori o aktualnim problemima ljudi, kaže Meloni. Na ovom nastupu ona nastoji djelovati ozbiljno: ženstveno, maherski i odlučno, piše DW.
To je službeni početak predizborne kampanje "Fratelli d'Italia", iako plakati velikog formata s Meloninim portretom već tjednima vise u svim talijanskim gradovima. Njihov slogan: "Pronti" - spremni. Spremni za vladanje.
Samo dan kasnije je i Matteo Salvini iz desničarske Lege isto pokrenuo svoju predizbornu kampanju - također u Marche, u gradu Pesaro. U košulji zavrnutih rukava Salvini je odgovarao na pitanja prisutnih novinara, obećavajući pravednije poreze, veću sigurnost za građane i radna mjesta.
U potrazi za stabilnošću
Obećanje da će se jasno reći "popu pop, a bobu bob” i da će zemlja konačno dobiti toliko željenu stabilnost je ono čime desnica u Italiji želi pridobiti birače u ovoj izbornoj kampanji. I čini se da bi im to moglo uspjeti: "Fratelli d'Italia" trenutno su najjača stranka, njihov desni savez zajedno sa Salvinijevom Legom i Berlusconijevom strankom Forza Italia ima dobre izglede pobijediti na izborima u rujnu.
Sve to, iako je Meloni u mladosti bila aktivna u jednoj neofašističkoj stranci i nikada se nije ozbiljnije distancirala od fašizma. I mada je Salvini prije nešto više od dvije godine, kada je rušio tadašnju vladu, nadajući se da će sam postati premijer, tražio od Talijana da mu daju "pieni poteri" - potpunu vlast. Jasna asocijacija na fašističkog diktatora Benitua Mussolinija.
Kompliciran izborni zakon
Sve to ne mora značiti da će se Italija razviti u diktaturu ako državom bude upravljao desničarski savez - ali pokazuje koliko je tu demokracija u krizi. Aktualni indeks demokracije britanskog časopisa "The Economist" vidi Italiju kao nepotpunu demokraciju.
Svaka zemlja je klasificirana na temelju pet različitih faktora - izbornog procesa i pluralizma, funkcioniranja vlade, političke participacije, političke kulture, građanskih prava. Italija je tu na 31. mjestu, iza Bocvane, a ispred Zelenortskih otoka. (Na toj listi je Hrvatska na 56. mjestu, Srbija na 69., a BiH na 95. mjestu. Na posljednjem, 167. mjestu je Afganistan.)
Između ostalih postoje strukturni problemi zbog kojih su mnogi Talijani skloni jakom vođi na čelu države: izborni zakon je toliko kompliciran da čak ni oni koje to stvarno zanima često ne razumiju detalje. I omogućuje malim i mikro strankama da uđu u parlament kroz koalicijske liste, što dovodi do velike fragmentacije političke scene. Stoga se talijanske vlade obično sastoje od više stranaka, nestabilne su i rijetkost je da premijer na funkciji ostane cijelo izborno razdoblje. To, pak, dovodi do čestih prijevremenih izbora.
A još je nešto vrlo važno: Talijani su odavno izgubili povjerenje u svoje političare. Oni stariji još se sjećaju velike korupcijske afere početkom devedesetih koja je zahvatila gotovo sve stranke i srušila cijeli politički sustav u Italiji. Bunga-bunga seks skandal Silvija Berlusconija poznat je širom Europe, ali i nakon toga se malo toga promijenilo: i posljednjih godina ima dovoljno primjera lošeg ponašanja i korupcije među visokopozicioniranim talijanskim političarima. Mnogi ih u zemlji vide kao zasebnu kastu, otuđenu od naroda.
Malo povjerenja u medije
Postoji i nedostatak povjerenja u medije, koji bi trebali kontrolirati politiku u demokraciji: samo 13 posto Talijana vjeruje da tamošnji mediji nisu pod utjecajem politike, pokazalo je nedavno istraživanje Reuters instituta i Sveučilišta u Oxfordu.
U Njemačkoj više od 40 posto građana smatra da njihovi mediji mogu slobodno izvještavati. Činjenica da je Berlusconi, medijski mogul, u politici i da posjeduje nekoliko televizijskih postaja i novina mogla bi objasniti to nepovjerenje, jednako kao i praksa da javna televizija Rai mijenja rukovodstvo pri svakoj promjeni vlasti.
Desničarske stranke poput "Fratelli d'Italia" ili Lega koriste to nepovjerenje: iznimno su aktivni na društvenim mrežama i navodno nude nefiltrirane informacije. Budući da je Melonina "Fratelli d'Italia" bila jedina velika oporbena stranka vladi nacionalnog jedinstva Maria Draghija, ona se profilirala i tvrdnjom da je Draghijeva vlada bila krajnje nedemokratska jer se on nije kandidirao na parlamentarnim izborima, već je na tu funkciju došao mutnim zakulisnim igrama različitih stranaka.
Taj narativ o nedemokratskoj vladi odvojenoj od naroda je Meloni ponovila i na svom predizbornom skupu u Anconi. To da premijera u Italiji načelno ne biraju izravno birači, već da oni glasaju za stranke i liste, koje se potom dogovaraju o podjeli funkcija, što znači da je Draghijevo imenovanje za premijera bilo i uobičajeno i potpuno legalno, ona svojim pristašama radije ne spominje.
