Posljednjih tjedan Afganistan se ponovno našao pod povećalom svjetske javnosti zbog talibana, iako je to redovito bio i u proteklih dvadesetak godina. No, većini je ljudi ta srednjo-azijska država relativno nepoznata i svedena na borbu protiv talibana koji se ponašaju mimo uređenih društvenih odnosa i ne poštuju ljudska prava. To je, uglavnom, istina iza koje se krije vrlo turbulentna, a ponekad i po svjetsku sudbinu presudna prošlost, piše Index.
Kao i svaka zemlja, Afganistan ima bogatu i raznoliku povijest, no u novije doba, a riječ je o posljednjih dvjestotinjak godina, ona nije tako ružičasta. No, treba krenuti redom.
Nakon smrti Aleksandra Velikog, koji je svoje carstvo proširio do Indije, na području Afganistana razvilo se Grko-baktrijsko carstvo. To je bio neobičan splet grčke kulture i umjetnosti s onom starosjedioca i budističkom, napose iz Indije. Današnji su kipovi Bude, naime, nastali pod utjecajem grčkih kipara. Prije toga je budistička umjetnost prokazivala samo prizore iz prirode ili dijelove Budinog tijela.
I vojska im je bila čudnovata - grčki hopliti, nomadska laka konjica i indijski slonovi činili su stup obrane carstva koje je potrajalo samo 160 godina. Arhitektura je bila helenistička, s istočnjačkim detaljima, a utjecaj grko-baktrijskih umjetnika stoljećima je ostao dominantan u Srednjoj Aziji. Smatra se da se Grko-baktrijskim carstvom ispunio san Aleksandra Velikog o ujedinjenju Istoka i Zapada.
Carstva su se smjenjivala, ali nisu opstajala
Ipak, u nešto novije vrijeme Afganistan nema tako utjecajnu kulturnu odrednicu, a miljama je daleko od intencije da se ujedine Istok i Zapad. Čak štoviše, zemlja je zaradila nadimak "Groblje carstava", jer su mnoga carstva i imperijalističke sile na tom negostoljubivom planinskom terenu lomile zube, gubile ratove i vojske.
Na prostoru Afganistana su se kroz stoljeća izmjenjivala razna carstva: Mogulsko, Mongolsko, Timuridovo, nekoliko Perzijskih, Rašidunski kalifat i druga, no nijedno nije moglo uspostaviti čvrstu kontrolu nad osvojenim teritorijem, a otpor stanovnika bio je stalan.
Britanci izgubili tri rata
Britansko je carstvo u doba svoje najveće moći čak triput ratovalo u Afganistanu i svaki put izgubilo. Godine 1839. su osvojili Kabul kako bi uspostavili marionetsku vlast, no ona je ubrzo svrgnuta, a britanska je vojska pri povlačenju u Indiju gotovo u potpunosti uništena. Britanci su se za osvetu vratili s novim snagama, uništili dio Kabula i otišli.
U drugom ratu, 1878. bili su puno uspješniji, ali su morali dva puta intervenirati zbog pobuna protiv nove vlasti. Taj rat je bio geopolitički uspjeh za Britaniju koji je i danas vidljiv na geografskoj karti Afganistana. Naime, on graniči s Kinom preko koridora Wakhan, jer su Britanci prisilili Afganistance da preuzmu taj dio teritorija, kako bi odvojili granicu Britanske Indije od Ruskog carstva.
Nakon završetka Prvog svjetskog rata, zaratili su i treći put. Ovoga puta Afganistan je napao Britansku Indiju i pobjedom osigurao neovisnost u određivanju vanjske politike. Dan pobjede u tom ratu se i danas u Afganistanu slavi kao Dan nezavisnosti.
Velesile su morale uzmaknuti
U novije vrijeme, Afganistanci su protjerali Sovjete. Smatra se da je rat u osamdesetima bio jedan od uzroka raspada SSSR-a. U 10 godina, Sovjeti su izgubili 25.000 vojnika, a na financiranje vojne mašinerije su potrošili posljednje rublje ionako već stagnirajućeg gospodarstva.
Dvadesetogodišnji rat, koji je okončan nedavnim povlačenjem američkih trupa, naspram sukoba sa Sovjetima izgledao je kao vojna vježba. Amerikanci su izgubili 3000, a saveznici još 2000 svojih vojnika i drugog osoblja.
Planine su krive za sve
Dakle, Afganistan je zaista "groblje carstava". No, zašto je tome tako, ako im je povijest puna naroda i kultura koje su se brzo asimilirale? Jedna od mogućnosti je i nepristupačnost. Naime, Afganistan je pretežno planinska država s bezbrojnim dolinama i kanjonima, koje je teško kontrolirati bez velike vojne moći, što često znači i velike financijske izdatke. S druge strane, takvo je područje lako braniti gerilskim načinom ratovanja.
Čak je i taj gerilski otpor neobičan, jer se njime ne upravlja iz jednog centra moći, već svaka dolina ima vlastito pleme, koje je uglavnom neovisno od ostalih. Takav, decentralizirani gerilski otpor slabo povezanih plemena, često zadaje probleme pri kontroliranju osvojenih teritorija.
Slaba povezanost plemena može se povezati s nekim antropološkim značajkama. Naime, jedna teorija u psihologiji tvrdi da različiti tip terena stvara i različite tipove ljudi i društava, pri čemu planinske regije stvaraju tip ljudi koji pruža veliki otpor vanjskim utjecajima. Psihološke barijere koje nastaju fizičkim barijerama poput planina, dovode do otežane komunikacije i razmjene, a posljedično i suradnje. Društva u planinskim regijama može, stoga, ujediniti samo otpor prema stranom utjecaju, u ovom slučaju, drugim carstvima i njihovim vojskama.
Očito je geografija imala presudan utjecaj na razvoj povijesti i društava u Afganistanu. Otpor svakom vanjskom carstvu je dodatno otežao civilizacijski razvoj, a radikalna islamska ideologija, kako je tumače talibani, postala je nužni obrambeni mehanizam.
