Što je uzrok saudijskom rivalstvu s Iranom? Pokušava li saudijski princ Mohamad bin Salman izvoziti unutrašnje krize svoje zemlje, ili pak Iran pokušava proširiti svoj utjecaj na Bliskom istoku, oživiti perzijski nacionalizam te proširiti šijitizam po cijeloj regiji?
Plašenje svijeta Iranom
Al Jazeera prenosi tekst Madavije al-Rašid, koja kaže da saudijski političari, a posebno moćni saudijski prijestolonasljednik Bin Salman, često spominju zastrašujuću iransku prijetnju. No činjenica je da vanjska politika Saudijske Arabije proizlazi, prije svega, iz njene domaće politike. Bin Salman svjestan je kako je prisustvo opasnog neprijatelja ključ njegove vlastite snage.
Odnosi ove dvije države oscilirali su tijekom prijašnjih desetljeća između ravnodušnosti, neprijateljstva, zbližavanja i napetosti. Novi saudijski vođa Bin Salman izgleda je odlučan u intenziviranju sukoba s Iranom te u tom smjeru nastavlja izražavati sve veću zabrinutost zbog iranske ekspanzije i utjecaja u arapskom svijetu i šire. Bin Salman koristi rivalstvo s Teheranom kako bi skrenuo pažnju s kriza i problema u vlastitoj državi, no istu stvar radi i Iran.
Revolucija i posljedice
Nakon Iranske revolucije 1979. godine ta je zemlja krenula s izvozom svoje vrste revolucionarnog Islama. Nakon osnivanja islamske republike saudijski su suniti postali još odlučniji u uspostavljanju svoje verzije islamske države. Saudijska Arabija izvozila je vehabijski pokret širom Afrike, Azije, pa čak i Europe, gdje su se nadmetali s Iranom za pridobijanje muslimana. Saudijski vjerski učenjaci pooštrili su svoju antišijitsku retoriku, na što su Iranci odgovorili smanjivanjem šijitske dimenzije i pozivanjem na panislamske, antiimperijalne i antizapadne osjećaje kako bi pridobili što više muslimana.
No situacija se sada promijenila. Bin Salman se koncentrirao na držanje Irana u izolaciji kako bi odvratio pažnju od domaćih problema. Radi na konsolidaciji vlastite vlasti te koncentrira svu moć u vlastitim rukama kako bi samostalno mogao donositi glavne političke odluke, čime bi marginalizirao brojne ambiciozne prinčeve. Još je krajem prošle godine uhitio određeni broj viših članova kraljevske obitelji pod izgovorom borbe protiv terorizma.
Unutarnji problemi
Al-Rašid tvrdi kako se unutarnji problemi Saudijske Arabije i drugih država Zaljeva najbolje vide u političkim žalbama, nejednakosti i nezaposlenosti mladih. U međuvremenu, Bin Salman se fokusira na antiiransku retoriku i obećanja da će smanjiti utjecaj te države u Bahreinu, Jemenu, Libanonu, Siriji i Iraku, čime želi stvoriti situaciju nalik ratnoj, kako bi što lakše ušutkao unutrašnja neslaganja. Uz to, saudijski vođa preuveličava prijetnju od Irana i predstavlja sebe kao spasitelja Saudijske Arabije i šire arapske regije od iranskih ambicija, kojima se želi oživiti perzijski nacionalizam i širiti šijitsko učenje.
Istovremeno, Saudijska Arabija nastoji oslabiti iransko gospodarstvo pod pritiskom sankcija i ne dozvoljava nikakve pokušaje regionalne gospodarske suradnje.
Strah od napuštanja
Saudijska Arabija nastoji ojačati vlastite vojne kapacitete i predstaviti sebe kao jedinu regionalnu silu lojalnu SAD-u, koja je spremna voditi politiku i strategije povoljne za američke interese. Najgora noćna mora Saudijske Arabije jest strah da će ju SAD napustiti u korist novog regionalnog partnera.
Bin Salman pojačao je svoju antiiransku retoriku i demoniziranje te države tijekom učestalih posjeta Sjedinjenim Američkim Državama. Okrivio je Iran za širenje radikalizma u Saudijskoj Arabiji, globalni terorizam i pojavu grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL). Prebacio je odgovornost na Iran za osnivanje nasilnih sektaških milicija koje teroriziraju sunitsko stanovništvo u Iraku i Siriji, opisujući iranskog vrhovnog vođu ajatolaha Alija Hameneija kao novog Hitlera.
Zbog vlastitih unutarnjih problema Saudijska Arabija pokušava smanjiti mogućnost reintegracije Irana u međunarodnu zajednicu i smatra da će se sukob između dvije zemlje razriješiti tek onda kad se unutarnji problemi smire ili nestanu. "Možda bi se pojavio neki novi svijet kad bi se Kraljevina osjetila sigurnom na unutrašnjem planu i krenula prema predstavničkoj vladi koja rješava domaće probleme konsenzusom, a ne prebacivanjem krivnje na vanjske neprijatelje zbog vlastitih nedostataka", zaključila je al-Rašid.
