Kineski predsjednik Xi Jinping u nedjelju je potvrđen za glavnog tajnika Komunističke partije Kine na rijetki treći mandat. Time je 20. kongres kineske vladajuće Komunističke partije - događaj koji se održava svakih pet godina - dobio povijesnu težinu. Kineski je predsjednik, naime, trećim mandatom učvrstio svoje mjesto kao najmoćniji vladar Kine od Mao Zedonga, a Kina je time poslala i snažnu poruku svijetu - u kojem smjeru ide i za kakvu se politiku opredijelila.
Kongres, koji je trajao tjedan dana, Xi Jinping je otvorio govorom u kojemu je prva tema bio Tajvan. Istaknuo je da je Kina uvijek "poštivala, brinula se i koristila" narodu Tajvana te da je predan promicanju gospodarske i kulturne razmjene preko Tajvanskog tjesnaca. Ali, dodao je i sljedeće:
"Rješavanje pitanja Tajvana stvar je kineskog naroda i na kineskom narodu je da odluči. Inzistiramo na težnji ka perspektivi mirnog ponovnog ujedinjenja s najvećom iskrenošću i najboljim naporima, ali nikada nećemo obećati da ćemo odustati od uporabe sile i zadržavamo mogućnost poduzimanja svih potrebnih mjera."
'Znamo kako će se Kina profilirati oko Tajvana, ali ne i kada'
"Sada znamo kako će se Kina profilirati politički i ekonomski, što se tiče Tajvana. Adut koji još uvijek ne želi pokazati je hodogram aktivnosti odnosno, u kojem bi se trenutku mogla odlučiti na agresivnu eskalaciju", kaže Kristijan Kotarski, izvanredni profesor Međunarodne političke ekonomije na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti.
"Xi Jinping je u svom uvodnom govoru dao do znanja da ne isključuje opciju sile, ali još uvijek nije spreman na to jer gleda što je Zapadna koalicija odlučila poduzeti nakon što je Putin izvršio agresiju na Ukrajinu", kaže Kotarski te dodaje da bi se ista stvar mogla dogoditi Kini, koja ima još veće devizne rezerve podložne zamrzavanju, a nema tehnologiju koja bi joj omogućila autonomiju i vojnu snagu. Nije stoga slučajno da je Xi, napominje Kotarski, naglasio važnost tehnološke neovisnosti: "U kratkom roku želi stvoriti tehnološku bazu kod kuće, kako ne bi ovisio o mikročipovima iz Tajvana, Japana i SAD-a."
Kotarski kaže da je iz Xijeva uvodnog govora bilo jasno ono na što analitičari upozoravaju godinama, a to je da kineski predsjednik zemlju vodi u drugačijem smjeru od željenog (da bude otvorenija, kooperativnija te sklonija multilateralnoj suradnji). U ekonomskom smislu, kaže Kotarski, Kina sigurno ide puno više ulijevo: država ima presudnu ulogu u alokaciji kapitala, a u smjeru politike, to se manifestira kao jedan agresivan kineski nacionalizam - da se Tajvan ujedini s kopnom.
'Xi je bacio karte na stol'
"Xi je bacio karte na stol. U periodu 2012. kada je izabran za generalnog sekretara, u akademskoj zajednici pomno se iščitavalo koje poruke šalje Partija odabirom čelnih ljudi. Na tragu prethodnih tranzicija, mislili smo da će se Kina malo više zatvoriti i davati manji stupanj slobode građanima, ali bila je snažna nada da će se Kina ekonomski otvarati i da novo vodstvo nosi priliku za mirniji uspon Kine.
Međutim sada, s ovim Kongresom, vidimo da ne trebamo gubiti vrijeme utvrđujući u kojem smjeru Kina ide - evidentno je iz radnji koje su poduzimane u zadnjih pet godina da Kina ne ide u smjeru liberalizacije ekonomije i popuštanja političke represije te da ne ide u pomirljivu politiku prema susjedstvu. Nije spremna prihvaćati pravila igre unutar Svjetske trgovinske organizacije i MMF-a nego kreira svoje institucije poput Nove razvojne banke", kaže Kotarski dodajući da Kina želi izgraditi novi sustav koji će za nju biti puno sigurniji u smislu autoritarnog modela koji njeguje kod kuće te da Xi kinesku javnost priprema na "jedan duži period odmjeravanja snaga sa Zapadom" i potrebu da Kina u tom procesu bude snažnija.
Bolest bivšeg čelnika ili snažna politička poruka?
Povijesni kongres na kojem je Xi učvrstio svoju moć poremetio je tek neočekivan potez na subotnjoj ceremoniji zatvaranja, kada je bivši vođa Hu Jintao izveden iz dvorane. Prema službenom priopćenju, 79-godišnji Hu se nije osjećao dobro tijekom sjednice "te ga je njegovo osoblje, zbog njegova zdravlja, otpratilo u sobu pokraj mjesta za sastanke na odmor."
"Mi sada nemamo informaciju što se dogodilo s Huom Jintaom. Ne možemo rekonstruirati je li star i bolestan ili je bio u pitanju namjerni čin poniženja njega i njegove frakcije pred očima kineske javnosti", kaže Kotarski dodajući da su mirne godine koegzistencije, što je prethodnih godina bila dominantna kineska retorika, iza nas. "Slijede teže godine s manje prostora za kompromis i manje lijepih riječi koje se neće previše birati", kaže Kotarski.
Veliki izazovi za najmoćnijeg čovjeka na svijetu
"Možemo očekivati više eskalacije ovoga što smo sada vidjeli. Američki embargo na izvoz visokosofisticiranih čipova - možda ćemo vidjeti odmazdu s kineske strane", napominje Kotarski. Iako je Kina kroz reforme prethodnih godina davala naslutiti da ide prema otvaranju i kompromisima sa Zapadom, neki analitičari smatraju da je cijelo vrijeme kovala potpuno drugačiji plan. Kotarski ne misli da su stvari tako crno-bijele.
"Mislim da Kina nije namjerno zavaravala Zapad već da je Kina kompleksan sustav. Iz naše pozicije gledano, čini nam se da je jednoj Partiji lako kontrolirati stvari iz Pekinga negdje u nekoj kineskoj provinciji, ali to nije slučaj", kaže. Unatoč gotovo nekontroliranoj moći, dodaje Kotarski, Xi se suočava s ogromnim izazovima u sljedećih pet godina, uključujući upravljanje nacionalnim gospodarstvom opterećenim dugovima i rastuće američko rivalstvo.
"Unutar Partije u zadnjih 40 godina ima puno frakcija ali jedna je bila, grubo rečeno, reformatorska, tehnokratska, koja je bila spremna prihvatiti unutar stranačku demokraciju - da Kina bude ono što je danas Singapur. To bi išlo u smjeru da Partija ostaje na čelu Kine, ali da sustav ima "ljudsko lice", da bude mekaniji. Druga frakcija je marksističko-lenjinistička, koju je Xi uspio artikulirati u sustav. To nije isto što i Sovjetski Savez, ali je sustav koji ne trpi kritiku, pa čak i kada to šteti ekonomiji", kaže Kotarski.
"Pogonsko gorivo kineskog režima više nije enormno visok ekonomski rast - on je pao na drugo ako ne i treće mjesto. Prva dva cilja su: politika nulte tolerancije na covid i vraćanje stare slave Kini odnosno "pomlađivanje nacije", kako je Xi više puta naveo", kaže Kotarski te dodaje kako je sigurno da će Partija pod Xijem crpiti svoj legitimitet iz toga, što znači - puno više koalizije i sukoba na riječima, a možda i na djelima sa susjedima, a onda i sa SAD-om i s EU-om.
Velika opasnost za Kinu
Na pitanje, je li bilo za očekivati da druga po veličini svjetska sila nastoji uzdrmati postojeći svjetski poredak, Kotarski kaže kako je legitimno da država koja raste i dobiva na utjecaju teži diktirati pravila igre ali, budući da je Kina u pitanju, naglašava:
"Bilo bi nezgodno i da se radi o odmjeravanju snaga dviju velikih demokracija, ali stvar je dodatno otežana time što se radi o dva potpuno različita ekonomska i politička modela. Način kako tretirate demokraciju i ljudska prava, odnos države i tržišta - tu imamo dijametralno suprotnu filozofiju. Pitanje je koliko mi, koji živimo u demokratskim uvjetima, možemo pristati na to da, primjerice, UN više ne naglašava individualna prava već da imamo Kinu koja kaže da su bitna kolektivna ekonomska prava", upozorava.
Ipak, učvršćena Xijeva pozicija kao najmoćnijeg čovjeka u Kini, velika je opasnost za tu zemlju, možda i više nego za ostatak svijeta, kaže Kotarski.
"Koncentracija moći u jednoj osobi dovodi do toga da se tu osobu počnu percipirati kao svemoćnu, a kada sustav dođe u veliku krizu - kako je bilo s koronom kada se Xiju nitko nije usudio reći da se pojavio virus koji se proširio svijetom - onda dolazi do toga da kriza eskalira i da svi počnu tražiti krivca. Čak i da ne pođe u kratkom i srednjem roku po zlu, problem ovog pristupa je to da nemamo više ono što je bila kineska snaga u zadnjih 20 godina - predvidljiva tranzicija moći. Jednom kada Xi Jinping ne bude zdravstveno sposoban voditi zemlju ili umre, može nastupiti bespoštedna borba za moć", zaključuje Kotarski.
