Anna Smigielska (35), čiji je posao intervjuirati imigrante kako bi identificirala njihovu nacionalnost, opisala je s kakvim se sve izazovima suočava osoblje Frontexa svaki put kada na Lezbos stignu krijumčarski čamci iz Turske.
S obzirom da države poput Pakistana EU ne smatra pretjerano opasnima, izbjeglice nekad govore da su iz Sirije ili Iraka, kako bi uopće imale šanse za azil. Zato izbjeglice koje imaju nešto novaca plate krijumčarima u Turskoj dodatno kako bi ih pripremili za pitanja koja bi trebala odrediti njihovu nacionalnost. A odrasli muškarci koji su sami priključe se nekoj izbjegličkoj obitelji i glume brata ili muža, dok drugi kopiraju odgovore koji su dale osobe ispred njih.
Broj onih koji iznose krivu nacionalnost povećao s u zadnjim mjesecima nakon što se granična kontrola u Europskoj Uniji pooštrila te je osobama bez azila daleko teže ići iz jedne države u drugu.
Intervjuiranje tražitelja azila
Frontex ima tim stručnjaka za krivotvorene dokumente koji provjeravaju putovnice i druge dokumente svih onih dolaza na grčki otok iz Turske. Uz pomoć prevoditelja, Smigielska intervjuira izbjeglice u kampu Moira na Lezbosu brzo nakon što se iskrcaju.
"Obično krenem s jednostavnim pitanjima, iz kojeg ste grada, tko je predsjednik, kako se zove vaša valuta? Ponekad ljudi ne znaju čak ni odgovore na takva pitanja, ili postanu nervozni i posumnjaju da nešto nije u redu", kaže Smigielska, te upozorava "Pitanja moraju biti prilagođena svakoj pojedinačnoj izbjeglici jer su neki tako slabo obrazovani te ne znaju čak niti osnovne stvari o političkoj situaciji u svojoj zemlji."
"Brojevi variraju, ali kako u jednoj smjeni obradimo u prosjeku oko 100 izbjeglica njih dvadesetak će lažno predstavljati svoju nacionalnost. A kada sam prvi put došla na Lezbos prošle godine, broj ljudi koji su radili tako što nije ni blizu bio toliko velik."
Fronteks nema točne podatke o broju ljudi koji su tvrdili da su lažne nacionalnosti, ali procjenjuju da se radi o 10 - 15 posto novopridošlih izbjeglica.
Krijumčari pripremaju izbjeglice
Proces provjeravanja postao je teži nakon što su krijumčari ponudili dodatne usluge, koje se posebno plaćaju, a koje ukljućuju brifiranje o pitanjima koja postavljaju djelatnici Frontexa.
"Ponekad su jako dobro informirani, ali obično ima detalja koji ih na kraju odaju", kaže Smigielska. "Možda imaju krivi naglasak, a ako ih nastavite ispitivati na kraju će se pojaviti rupe u njihovim informacijama i priznati će da nisu od tamo odakle tvrde da jesu."
"Pitala sam jednog čovjeka kako zna tako puno o Siriji unatoč tome što nikada nije bio tamo. Pokazao mi je svoj telefon i emaile s detaljima o Siriji i stvarima o kojima bi mogli pitati. To mu je dao krijumčar, ali morao je dodatno platiti."
Frontexovci ponekad zahtijevaju od ljudi da identificiraju osobe koje se nalaze na novčanicama država iz kojih tvrde da dolaze. Neki pitaju izbjeglice iz Sirije ili Iraka da im pričaju o gradu iz kojega su i onda daju potpuno iste informacije ispitivačima.
"To je obično lako razotkriti jer daju ime grada u Siriji, ali ne mogu imenovati niti jednu ulicu ili neku poznatu znamenitost iz tog grada", objašnjava Smigielska.
Drugi odustanu od lažnih tvrdnji kada vide kako je provjera temeljita.
"Možete dobiti grupu od 20 Marokanaca i prvih pet će tvrditi kako su iz Sirije. Ali nakon što otkrijete da niti jedan od njih nije, drugi niti ne pokušavaju glumiti jer znaju da neće uspjeti."
"Ponekad se i muškarci koji putuju sami pokušavaju pridružiti Sirijskim obiteljima i pretvarati se kako su s njima. Dok čekaju na ispitivanje ponuditi će pomoć ženi s malom djecom koja putuje bez muža. Zauzvrat, tražiti će od žene da kaže kako je on njen muž ili brat. Ali kada ih vidite na ispitivanju oččito je iz govora tijela da nisu u rodu, niti su zajedno."
Izbjeglice su očajne i odlučne doći u EU
Većina ljudi koji falsificiraju državljanstvo imenuju zemlju za koju postoji šansa da će im vjerovati. Tako Sjevernoafrikanci iz Maroka, Tunisa i Alžira tvrde kako su iz Sirije jer govore arapski. Iranci i Pakistanci, s druge strane, tvrde da su iz Afganistana.
Anna Smigielska došla je na Lezbos iz poljske granične kontrole gdje se specijalizirala za krijumčarenje ljudima. Dio je Frontexovog tima od 32 ispitivača, 19 prevoditelja i 66 službenika zaduženih za otiske prstiju koji djeluju na ovom grčkom otoku. Sa njima je još šest stručnjaka za dokumente koji provjeravaju putovnice, osobne iskaznice, vozačke dozvole i druge identifikacijske dokumente.
Konfuziju povečava činjenica da neki Sirijci stižu s lažnim sirijskiom dokumentima jer vjeruju kako je bolje imati barem neke papire sa sobom pa makar bili i lažni. A ponekad i jedan član obitelji ima prave dokumente a ostali lažne jer ih nisu stigli ponijeti ili su im uništeni ili oduzeti.
Većina ljudi koji stižu na Lezbos su iz Sirije, Afganistana i Iraka, ali ih ima i iz Pakistana, te skroz iz Ugande i s Kariba.
"Sve manje ljudi stiže ovom rutom iz Turske, ali mislim da će pronaći neku novu. Većina ljudi je prošla kroz sve i svašta. Stvarno su očajni i odlučni su doći i ostati ovdje, bez obzira na sve", zaključuje Smigielska.
