Europska komisija i njezina šefica Ursula von der Leyen našli su se pod pritiskom u slučaju koji je „otvoren" prije skoro godinu dana. Ombudswoman EU-a Emily O‘Reilly objavila je u petak izvještaj o navodno nedostupnim telefonskim porukama (SMS) razmijenjenima između von der Leyen i Alberta Bourle, šefa američke farmaceutske kompanije Pfizer, piše Deutsche Welle.
Ombudswoman iz Irske oštro kritizira ponašanje Komisije – i poziva je da „ozbiljno potraži te poruke“ i isporuči ih medijima, odnosno europskim parlamentarcima koji su tražili uvid u njihov sadržaj.
Sve je počelo tekstom New York Timesa (NYT) iz travnja prošle godine, u kojem je opisano kako su von der Leyen i Bourla mjesec dana razmjenjivali poruke. To je potvrdio i sam šef Pfizera. Nakon toga je Unija zaključila „deal" o nabavci nekoliko milijardi Pfizerovih doza cjepiva. Javnost ne zna koja je točna cijena ugovorena, ali mediji navode da se radilo o volumenu od oko 35 milijardi eura.
Odbijen zahtjev
Ubrzo po objavljivanju teksta u NYT, novinari su tražili od Europske komisije uvid u te poruke, pozivajući se na Zakon o slobodi informiranja EU-a. Međutim, Komisija je odbila njihov zahtjev, pozivajući na svoja važeća pravila.
Slično je u studenom prošao i službeni zahtjev iz Europskog parlamenta. Naime zastupnica iz Nizozemske Sophie in 't Veld je htjela saznati jesu li spomenute poruke obrisane – i ako jesu, na temelju kojih kriterija.
Međutim, potpredsjednica Europske komisije Vera Jourova u svom odgovoru se nije ni osvrnula na njezino pitanje. U pisanom odgovoru se navodi da su SMS i druge kratke poruke po prirodi „kratkog vijeka... i u načelu ne sadrže važne informacije o politici, aktivnostima ili odlukama Komisije" te ih se stoga načelno ne arhivira.
Jedna glasnogovornica Komisije je također u studenom odbila odgovoriti na pitanje Der Spiegela o tome gdje su te telefonske poruke.
Javna kritika
Kako navodi ombudswoman EU-a O‘Reilly u svom izvještaju, Komisija nije izričito zamolila kabinet von der Leyen da potraži i SMS poruke – već samo dokumente koji ispunjavaju kriterije za arhiviranje. Dakle, nije bilo ni pokušaja da se sazna je li uopće bilo tih SMS poruka, kritizira O‘Reilly.
„Ne moraju se sačuvati sve tekstualne poruke. Ali tekstualne poruke jasno spadaju pod zakon o transparentnosti EU-a i zato one koje su relevantne treba sačuvati. Nije kredibilno tvrditi drugačije“, navodi se na web-stranici ombudswoman EU-a.
O‘Reilly sad od Europske komisija zahtijeva da od kabineta svoje predsjednice ponovno – ovaj put ozbiljno – zatraži prepisku sa šefom Pfizera. Jedan glasnogovornik Europske komisije je naglasio da će se Uredu EU-ombudswoman odgovoriti u predviđenom roku koji traje do konca travnja, ne želeći pritom dalje komentirati ovaj slučaj, prenosi agencija DPA.
Zeleni u Europskom parlamentu govore o nečuvenom postupku, navodeći da se poruke ni u kom slučaju ne smije sustavno brisati. Osim Der Spiegela, mediji o ovome izvještaju vrlo šturo. „Ova Komisija ima problem s demokracijom. Očigledno se ne smatra odgovornom nikome. Ne poštuje Parlament EU-a a ni biračko tijelo", kaže europska zastupnica Sophie in 't Veld njemačkom magazinu.
Nije prvi put
Ovo nije prvi put da Europska komisija odbija uvid u dokumente. Kada je nizozemski porezni stručnjak Martijn Nouwen zatražio od Komisije da objavi dokumente o poreznim sporazumima zemalja EU-a, Komisija je također odgovorila da može objaviti samo ono što je arhivirano prema njezinim internim pravilima. Ispostavilo se da Komisija ne samo da ne arhivira SMS i chat-poruke, već i da rutinski briše e-mailove, piše Der Spiegel.
Ursula von der Leyen, političarka njemačkih kršćanskih demokrata, ranije je već bila kritizirana zbog brisanja podataka sa službenih telefona. To je bilo u vrijeme kada je još obnašala dužnost njemačke ministrice obrane, od 2013. do srpnja 2019. kada je izabrana za predsjednicu Europske komisije.
Tadašnja oporba je optužila von der Leyen da je brisanjem poruka s telefona uništila i dokaze u takozvanoj „konzultantskoj aferi". Ministarstvo obrane je godinama zaključivalo financijski unosne ugovore s konzultantskim kućama, što je kritizirao i državni revizor. Isplivale su tijesne veze Ministarstva i savjetničke kuće McKinsey u kojoj su radila i djeca Ursule von der Leyen.
Tim slučajem se bavio i jedan istražni odbor Bundestaga. Ministarstvo obrane Njemačke opravdalo je brisanje mobilnog telefona tvrdnjom da se radilo o „sigurnosnom incidentu".
