Veljko Kadijević je od 2001. godine živiio u Rusiji. Umirovljeni general jugoslavenske vojske i posljednji ministar obrane bivše SFRJ, uz potpis Dimitrija Medvedeva, dobio je rusko državljanstvo u kolovozu 2008. godine.
Iz Srbije je pobjegao kada mu je 2001. godine stigao poziv iz Haškog suda da se ondje pojavi kao svjedok. Za njim je bila raspisana Interpolova tjeralica.
Hrvatska je od Rusije tražila izručenje prije nego što je dobio rusko državljanstvo, ali je ono odbijeno.
Kadijević je bio na čelu JNA 1991. godine i vodio više operacija kojima su napadnuti hrvatski gradovi, između ostalog zapovijedao je napade na Vukovar i Dubrovnik.
Tri optužnice
U Hrvatskoj su protiv njega podignute tri optužnice za zločine protiv civilnog stanovništva. Unatoč njegovoj ključnoj ulozi u ratnim zbivanjima, Haški sud protiv njega optužnicu nije podizao.
Prvu optužnicu protiv Kadijevića, još je 1992. podiglo tužiteljstvo u Bjelovaru, zbog granatiranja civilnih ciljeva na tom području. Zbog zločina na vukovarskom području optužen je 2002., a optužnicu protiv njega podiglo je i Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, zbog bombardiranja i raketiranja civilnih objekata u Istočnoj Slavoniji.
//www.youtube.com/embed/n91YMflnPRU
