Svaki roditelj zna koliku razliku u razvoju i zrelosti djeteta čini godina dana. Jednogodišnjak jedva hoda, dvogodišnjak već trči po svuda. Četverogodišnjak je uvijek u pokretu, uvijek zamišlja, ispituje i propitkuje, a petogodišnjak lagano počinje sjediti i slušati na dulji period.
Djeca se nisu promijenila, ali naša očekivanja vezana uz njihovo ponašanje jesu. U samo jednoj generaciji, djeca u sve ranijoj dobi kreću u školu, a tamo provode sve više vremena. Tako se od njih očekuje da usvajaju akademski sadržaj u jako ranoj dobi što može biti iznad njihovih razvojnih mogućnosti.
Godine 1998., 31 posto učitelja očekivalo je od djece da nauče čitati u vrtićima. U 2010. godini taj se postotak pomaknuo na 80 posto. Danas se od djece očekuje da znaju čitati već u vrtiću te da to brzo usvoje, unatoč istraživanjima koja pokazuju da rana pismenost može učiniti više štete nego koristi.
U jednom istraživanju "Čitanje u vrtiću: Malo se može dobiti, a puno izgubiti", profesorica Nancy Carlsson-Paige i njeni kolege upozoravaju o štetnim učincima ranog čitanja kod djece.
"Kada djeca imaju obrazovna iskustva koja nisu u skladu s njihovim razvojnim razinama, to im može naštetiti. Mogu se pojaviti osjećaji nejednakosti, anksioznosti i zbunjenosti", stoji u istraživanju.
Umjesto da priznamo da postoji problem u školstvu, mi okrivljavamo djecu. Danas, djecu koja ne čitaju do određene dobi smatraju usporenima i šalju ih na brojne intervencije kako bi im se pomoglo s problemom. U školi svi moraju biti jednaki. Ako ne slušaju učitelje, ako su nemirni na nastavi, mnoga djeca dobivaju dijagnoze poremećaja u ponašanju poput ADHD-a te im redovito propisuju lijekove.
Izvješća pokazuju kako otprilike 11 posto djece u razdoblju od 4 do 17 godina imaju dijagnosticiran ADHD, a ta se brojka povećala. U razdoblju od 2003.-2004. pa do 2011.-2012. godine postotak se popeo na 42 posto. Od tih 42 posto većina ih je dobila lijekove. Ono što je uznemirujuće, jedna trećina dijagnosticiranih su djeca ispod 6 godina starosti.
To ne bi trebalo biti iznenađenje jer mladu djecu smještamo u umjetna okruženja za učenje, odvajamo ih od obitelji na dugo vremena i očekujemo od njih da usvoje propisane kurikulume. To je za mnogo djece jednostavno previše.
Nova istraživanja koja su provedena na Harvardu potvrđuju da nije problem u djeci koja ne uspjevaju, već je problem u školama u koje ih prerano šaljemo. Znanstvenici su otkrili da djeca koja su među najmlađima u razredu imaju mnogo veće šanse da im se razvije ADHD od starije djece.
"Naše istraživanje pretpostavlja vjerojatnost da je velik broj djece krivo dijagnosticiran i liječen za ADHD jer su ta djeca relativno nezrela u usporedbi sa starijom djecom u ranim godinama osnovne škole", kazao je znanstvenih s Harvarda, Timothy Layton.
Roditeljima ne treba istraživanje s Harvarda da im kaže da djete koje je tek navršilo 5 godina nije podjednako razvijeno kao djete od 6 godina. Kako školstvo postaje sve rigoroznije i zauzima sve više djetinjstva, uzrokuje sve veću štetu djeci. Roditelji se moraju izboriti za drugačije i bolje školstvo, piše FEE.
