Dok Vladimir Putin i ruske snage stalnim raketiranjima ključne infrastrukture drže Ukrajince u mraku i hladnoći, tisuće Ukrajinaca ovaj su Božić dočekali u privremenim skloništima. Ove godine Ukrajinska pravoslavna crkva po prvi je put dopustila da se Božić proslavi na datum kada ga slave zapadni kršćani, 25. prosinca, kao simboličan odmak od tradicionalnijeg 'ruskog' datuma, 7. siječnja.
Što o proslavi Božića u teškim ratnim okolnostima misle neki Ukrajinci koji su raseljeni iz svojih mjesta ili su ga dočekali u razrušenim domovima, kazali su za The Sun.
'Voljela bih da Putin ne poživi do Božića'
"Putin je užasna osoba. Ne želim ljudima poželjeti zlo, ali voljela bih da ne poživi do ovog Božića", rekla je Valentina prije nekoliko dana.
Ona je iz Makariva, istočno od Kijeva, odakle je morala pobjeći u ožujku nakon devet dana skrivanja u podrumu dok je njezin grad bio granatiran. Vratili su se u Makariv, ali ondje su zatrkli svoj dom djelomično spaljen i urušen.
“Dođeš tamo, pogledaš te ruševine i ne možeš vjerovati da smo nekada ovdje bili sretni i da je sve bilo u redu”, kazala je Valentina.
Kćeri i unuci svake su joj godine dolazili u njezinu kuću na Badnjak. Ove godne umjesto božićnog drvca okitila je samo jednu granu. Kaže da se s obitelji nada "čudu" pa da rat završi na proljeće i da sljedeće godine za Božić njezina obitelj opet bude za stolom u vlastitom domu.
Zbog stalnih nestanaka struje i grijanja, Valentinina obitelj koristi kotao na drva kako bi se grijala i kuhala. Kada ju je novinar The Suna pitao za Božićnu želju, samo je kazala kako će nazdraviti za Putinovu smrt.
"Ubijaju našu djecu. Ne gledaju ima li dijete godinu ili dvije", rekla je.
'Najprije ću nazdraviti za Putinovu smrt'
Vladimir Guk, također iz Makariva, sada živi u garaži sa suprugom i kćerima Sonjom i Polinom nakon što su im Rusi minirali i srušili kuću. Griju se na agregat, a iako je hladno ne žale se, jer znaju da je vojnicima na prvoj crti bojišta još hladnije.
Guk je opisao što su on i njegova obitelj zatekli kada su se vratili u svoj razrušeni dom. Kaže da su ga Putinovi "divljaci" koristili kao privremenu bazu prije nego što su ih potjerali ukrajinski vojnici. U kući kod susjeda, kaže, razbacivali su gov*a po zidovima. Njegovim kćerima ukrali su kolekcije lutkica Monster High i Ever After. Za Božić su okitli dom, čak i postavili božićno drvce.
“Znam da će Božić biti bez struje, siguran sam. Ali, mi ćemo mirno sjediti i slaviti i bez svjetla. Mora se slaviti, Božić je praznik. Najprije ću nazdraviti za Putinovu smrt, a zatim ću ustati i nazdraviti za Oružane snage Ukrajine.
"Mnogi moji prijatelji su umrli, mnogi se bore. Dajemo sve od sebe da im pomognemo. Svi će reći da smo bez struje, bez plina, bez vode, bez ičega, ali glavno je da smo bez Rusa. Ako izgubimo ovaj rat, svi ćemo biti ubijeni', kazao je Vladimir.
'Vjerujem u oružane snage, želim da rat prestane'
I Olesja je iz Makariva. Njezin suprug se bori u obrambenim snagama, a ona je najprije pobjegla u Poljsku, a onda se vratila i saznala da su i njoj Rusi uništili kuću.
"Ništa nije ostalo, sve je izgorjelo do temelja. Volonteri su pronašli posuđe, koje ćemo sačuvati kao uspomenu na kuću", kaže.
Priznaje da ove godine muku muči sa staranjem "blagdanskog ugođaja", ali s kćeri će pokušati učiniti nešto.
"Što da kažu jadni vojnici koji sjede u rovovima na mrazu? O kakvom slavlju možemo govoriti?", pita se.
Prisjetila se kako su ranije na Božić pripremali kutju, tradicionalno jelo od žitarica sa slatkim umakom. Sjeli bi za stol s cijelom obitelji, zapalili svijeće i slavili. Ove godine nadaju se da će jednostavno imati malo božićno drvce s poklonom za svoju kćer.
"Svaki Ukrajinac se nada da će rat završiti ove godine. Ja vjerujem da će završiti. Vjerujem u dobrotu, u oružane snage, vjerujem da će nam druge zemlje pomoći. Neka to bude moja velika novogodišnja želja - želim da rat prestane i da se naši vojnici zdravi vrate svojim obiteljima koje ih čekaju", poručuje Olesja.
'Neka im se se sve vrati kao bumerang'
Olena Kolomjec iz Kaljnivke rekla je za The Sun da ne želi ništa poručiti Putinu i Rusima, već im samo želi poželjeti “da im se sve što su radili i rade vrati kao bumerang'.
"Ne mogu ih razumjeti, što im je u glavama. Mogu li oni biti tako zombificirani ili su to bolesni ljudi", kaže.
Olena i njezina 11-godišnja kći ostale su bez doma nakon što je njihova kuća, koju je njezin pokojni suprug izgradio svojim rukama, spaljena tijekom ruskog napada u ožujku. Sada žive u jednosobnoj potleušici bez struje, samo s peći na drva.
"Glavno je da se naši dečki i djevojke vrate kući živi i zdravi. Toliko im se divim, oni su heroji i rade divovski posao", rekla je Olena.
