Ruski predsjednik Vladimir Putin danas, na 226. dan rata u Ukrajini, slavi svoj 70. rođendan. Mjesecima prije početka ovog rata Rusi su gomilali vojsku na granicu, a američki analitičari, ali i obavještajni podaci Washingtona upozoravali su da Putin sprema agresiju na Ukrajinu. Analitičari s ove strane Atlantika bili su skeptičniji prema toj opciji, tvrdeći kako rat nema smisla niti iz Putinove perspektive. No, agresija se dogodila. Ruski državni vrh planirao je smijeniti ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog i postaviti marionetsku vlast sklonu Moskvi u samo nekoliko dana.
Taj je plan propao, a Rusija posljednjih tjedana trpi velike gubitke te ukrajinska vojska ubrzano oslobađa svoj teritorij.
Čitav ovaj rat proizlazi iz Putinove frustracije o ruskom gubitku moći. Godinama je govorio o dominaciji Sjedinjenih Država i težnji Rusije za multipolarnim svijetom u kojem će nekoliko svjetskih velesila, među kojima i Rusija, odlučivati o svim bitnim svjetskim pitanjima. Raspad Sovjetskog Saveza Putin je nazivao najvećom geopolitičkom katastrofom 20. stoljeća.
Stara sila koja susjedima nema ništa za ponuditi
Rat u Ukrajini treba promatrati u tom kontekstu - kao težnju jedne stare sile, koja novom svijetu i svojim susjedima okrenutima Zapadu nema ponuditi baš ništa, jer i oni vide da se bolje živi zapadno nego istočno. Kako taj utjecaj ne može zadržati idejama, stilom života, novcem i mekom moći, Kremlj onda koristi tenkove. Vojna doktrina bila je i ostala u središtu ideje Kremlja.
Putin nije sam oblikovao viziju agresivne ruske vanjske politike, već ona proizlazi iz dubokih struktura ruske države. Bivši KGB-ovac Putin samo je čovjek koji je preuzeo vodstvo i okupio nekoliko skupina ljudi oko sebe. Prvo, tu su bili njegovi bivši kolege iz Službe, koji su i danas aktivni i kojima najviše vjeruje. Druga skupina ljudi koji su se zadržali uz Putina i snažno utjecali na njegove politike jesu oni iz doba kada je radio u uredu gradonačelnika St. Petersburga. Putinov uspon krenuo je krajem milenija, kada se počinje urušavati vlast tadašnjeg ruskog predsjednika Borisa Jeljcina.
Putinova politika vidi Rusiju kao moćnu, suverenu zemlju koja odlučuje ili barem sudjeluje u odlučivanju o svim za nju bitnim stvarima u svjetskoj međunarodnoj politici. Aktualni ruski predsjednik odlučio je slijediti ruske povijesne obrasce autokracije i paternalizma – prikazujući povijesne momente kada je Rusija bila jaka i moćna te kada su vladari vladali autokratski i čvrstom rukom, Putin stvara narativ kako je za Rusiju upravo tako sustav vladavine u kojem je moć centralizirana najbolji.
Spoj komunizma i carističke Rusije
Vrlo važan element Putinove vladavine je odnos prema prošlosti, odnosno reinterpretacija povijesti i stvaranje mitova na kojima počiva današnja Rusija. Tako je Putin, kako bi pokazao da je zajedništvo na prvom mjestu rehabilitirao simbole i iz carske Rusije, ali i iz komunističkog perioda. Na istaknutim mjestima u Kremlju tako su ruski vođe iz carističkog razdoblja, dok su na vojnim paradama prisutne oznake Crvene armije. Stvoren je tako sistem u kojem javnost i popularna kultura očekuju posebnu vrst autoritativnog suverena u Rusiji.
Lider mora biti onaj koji garantira zaštitu Rusije, fizičkog teritorija, populacije, ljudskih resursa, ekonomije, povijesti, kulture i međunarodne reputacije pod svaku cijenu. Putin je sebe predstavio kao lidera koji će sve to moći osigurati. Takva se slika, stereotipnog ruskog vođe kakav je poželjan gradila kroz čitavu rusku povijest, a Putin ju je spremno preuzeo. Proces je dvojak - građani očekuju čvrstog lidera, a Putin potiče i osnažuje takva njihova očekivanja i preuzima tu uloga. Kao opomena, što se događa kada se od takvog modela odstupi, Rusima svjedoči prekid autoritativnog načina vladavine i okretanje liberalizmu 90-ih godina nakon raspada SSSR-a.
Putin i Jeljcin 1999. godine
Patriotizam, solidarnost, jaka i moćna država
U intervjuu za magazin Time 2007. godine Putin kaže: „Moramo obratiti veliku pozornost na naše zajedničke moralne vrijednosti i konsolidirati rusko društvo na vlastitim korijenima… Mislim da je to apsolutni prioritet“. Ruski predsjednik tako vjeruje u ideje kolektivnog nauštrb individualnog u čemu vidi i najveću razliku između Rusije i Zapada. Također vjeruje u ideje patriotizma, solidarnosti i državnosti te ideju da Rusija uvijek mora biti jaka država i moćna sila. Nakon pada komunizma Rusija je taj status izgubila te je preuzela vrijednosti Zapada i zbog toga postala slaba, a sada je on tu da državu vrati na mjesto koje joj povijesno pripada, smatra Putin. Država je tako u Rusiji personificirana – Majka Rusija.
Prvi je zadatak zaštiti majku, odnosno državu i društvo, a sekundarno je pitanje hoće li pritom i pojedinac biti zaštićen. I sam naziv Putinove stranke svjedoči tome – Ujedinjena Rusija. Kroz povijest, Rusi su se često međusobno sukobljavali – slavenofili protiv zapadnjaka, ljevica protiv desnice, crveni protiv bijeli, liberali protiv komunista, KBG protiv svih ostalih. Putin sada, uz prihvaćanje svega dobrog što su sve te skupine donijele Rusiji, ako su se i kada borile za nju, želi ujedinjenje i zajedništvo. Želi sve u službi države. Putin nudi svoju, nostalgičnu i romantiziranu verziju prošlosti kakva nikada nije postojala. Ranije citiranu čuvenu rečenicu o raspadu SSSR-a Putin nije izgovorio zato što je komunist. On žali za raspadom SSSR-a jer je to bio trenutak u kojem je Rusija izgubila moć.
Nezanemariv utjecaj na Putina i njegovu ideologiju danas ima i njegova osobna i obiteljska povijest. Otac mu je bio komandos u Drugom svjetskom ratu te je jedan od četvero preživjelih koji se vratio iz jedne borbe u blizini Leninjgrada. Sam Vladimir Putin dugo se bavio obavještajnim radom, a s obzirom da se radi o jednoj od najmoćnijih i najvažnijih osoba svjetske politike o njegovom se djelovanju i radu vrlo malo zna. Što je, s obzirom na prirodu posla kojim se bavio, sasvim logično. Bio je podjenjivani birokrat, agent KGB-a u Njemačkoj, a potom i zamjenik gradonačelnika St. Peterburga.
Okupio je 'čekiste' i obznanio: FSB se vratio na vlast
"FSB se želio vratiti na vlast. Drago mi je da smo to uspjeli“, kazao je Putin, tada ruski premijer 20. 12. 1999. godine, na obljetnici zloglasne Čeke, sovjetske tajne policije osnovane tog datuma 1917. koja je kasnije postala NKVD, KGB i na kraju FSB. Putin je tu rečenicu izrekao u šali, ali čitavu svoju političku karijeru Putin je dio svoje političke privlačnosti crpio i iz svoje karijere obavještajca, koju je dodatno mistificirao. Rat u Ukrajini samo je nastavak te i takve politike. Koliko god se, iz današnje perpektive ova agresija opravdano može promatrati i kao Putinov hir, agresivna politika prema susjedima duboko je ukorijenjena u ruskoj državnoj doktrini
Putin je njegovao imidž „tihog čekista“, kako se i danas kolokvijalno nazivaju operativci ruske tajne službe. Tako se primjerice, što je simbolički važno za napomenuti, 2000. godine vratio na to isto mjesto gdje je vratio bistu Jurija Andropova, bivšeg šefa KGB-a i glavnog tajnika komunističke partije Sovjetskog saveza koju je prošla vlast uklonila.
No, u što ruski predsjednik Putin zapravo vjeruje? Raspadom SSSR-a Oktobarska revolucija prestaje biti utemeljiteljski mit države. Putinova politika temelji se na ideji nacionalnog pomirenja carističke i boljševičke Rusije – temeljen na tome kako su i jedni i drugi željeli izgraditi snažnu državu. Dolaskom na vlast Putin kao utemeljiteljski mit svoje Rusije postavlja 9. svibanj, odnosno pobjedu u Drugom svjetskom ratu koji tako mijenja 7. studeni, dan Oktobarske revolucije koji se ranije slavio. To ne znači kako je sve iz sovjetskog doba izbrisano – u svojim nastupima Putin često potiče nostalgiju prema sovjetskim vremenima. Na simboličkoj razini demonstrira to i činjenica kako Putin, premda je „ukinuo“ Oktobarsku revoluciju kao i utemeljiteljski mit, dopušta da mauzolej Vladimira Ilijeviča Lenjina ostaje u centru Moskve.
Tako Putin u svojoj vladavini paralelno ističe ruske kulturološke i povijesne simbole moći na simboličkoj razini, a na real-političkoj centralizira moć i zaposjeda institucije. Njegovo djelovanje tako zaista slijedi povijesne obrasce ruske autokracije i centralizma. Važan element u takvom narativu je i neprijatelj. Putin ga je pronašao u Zapadu, koji su povijesno, prema tumačenju ruskih vlasti, uvijek izdali Rusiju te joj predstavljali prijetnju, a tako je to i danas. Narativ koji Putin želi predstaviti kako bi legitimirao svoju vlast jest kako se s jedne strane nalazi dekadentni i korumpirani Zapad, a s druge je stabilna Rusija koja njeguje tradicionalne vrijednosti. Atmosfera straha u kojoj je Putin jedini garant obrane od toga Zapada, poticanje paranoje oko zapadnih poteza, važan su čimbenik održavanja Putina na vlasti.
Ideologija dva povijesna narativa
Vladimir Putin svoju vladavinu, uz ostalo, temelji na ideologiji za koju je izgradio dva ključna povijesna narativa. Prvi je narativ o Rusiji, kao velikoj i moćnoj zemlji koja je takva bila kroz povijest, a takva mora biti i u sadašnjosti i budućnosti. Centralni moment tog narativa je 1945. godina, odnosno velika pobjeda Crvene armije u Drugom svjetskom ratu. Putin je rehabilitirao sovjetske simbole i zastave te je tu rusku pobjedu u drugom svjetskom ratu postavio kao ključni dan koji simbolizira pobjedu, ali i ujedinjenje i zajedništvo svih Rusa. Važna godina za Putina i Rusiju je i 1989., odnosno godine koje su uslijedile nakon toga – raspad SSSR-a i godine lutanja i beznađa za Ruse i Rusiju. Katastrofa je to koju je spriječio Putinov dolazak na vlast, narativ je aktualnog ruskog predsjednika.
Drugi važan povijesni narativ kojeg je Putin stvorio i gradio, koristeći se pritom i poviješću, jest onaj o samom sebi prema kojem je Putin došao na vlast kako bi ponovno Rusiju vratio tamo gdje pripada – među najmoćnije zemlje svijeta. Nakon desetljeća kaosa, Putin se predstavlja kao taj koji je centralizirao vlast, vratio stabilnost i moć Rusiji. Putin tako često koristi povijest kako bi legitimirao vlastite političke povijesti. Često nastupa i kao svjetski lider borbe protiv „liberalizma“ i Zapada.
Vladimir Putin ratom u Ukrajini uzrokovao je razaranje i smrt, ali i Rusiju ponovno bacio na koljena i u izolaciju
Završava svoj politički život napušten i sam
Ratom u Ukrajini Putin je prouzrokovao globalnu katastrofu, pokolj civila i vojnika, ali izgubio je i utjecaj i moć koji je godinama gradio. Danas gledamo kako ukrajinska vojska iz dana u dan napreduje, a Kremlju preostaju tek nuklearne prijetnje. Vladimir Putin na svoj je 70. rođendan ostao sam, ponižen na čelu slabe Rusije. Želeći obnoviti nekadašnji utjecaj Rusije na svoje susjedstvo Putin je napravio upravo suprotno, Desetljećima neutralne Švedska i Finska na putu su u NATO, odnosi s Ukrajinom trajno su narušeni za generacije unaprijed, a svakom ruskom susjedu ovaj je rat poslao jaku poruku: Naoružajte se i gradite što je moguće bliže odnose sa Zapadom.
