Trebali bismo biti duboko zabrinuti da, usred onoga što je predsjednik SAD-a Joe Biden opisao kao najveći rizik od Armagedona od Kubanske raketne krize, Rusija i NATO ovaj tjedan provode gotovo istodobne vježbe svojih nuklearnih snaga, uključujući lansiranja konvencionalnih projektila. Iako Biden i ruski predsjednik Vladimir Putin bez sumnje vjeruju da su rizici podnošljivi, iskustvo tijekom Hladnog rata govori drugačije, piše portal 1945.
Jasno je da Putin ne bi upotrijebio taktičko nuklearno oružje protiv Ukrajine ako bi vjerovao da će to u konačnici dovesti do nuklearne razmjene sa Sjedinjenim Državama. To bi bilo samoubojstvo za ruski režim, da ne govorimo o širim globalnim implikacijama. Ali čak i prijetnje njihovom uporabom ili provođenje vojnih vježbi u krizi mogu izazvati događaje koji brzo povećavaju rizik od šireg rata. Richard Ned Lebow, stručnjak za nuklearne rizike, identificirao je tri primarna načina na koje se to može dogoditi: prevencija, pogrešno izračunata eskalacija i gubitak kontrole.
Što je preventivni napad?
Prevencija, tj. preventivni napad, odnosi se na dinamiku u krizi u kojoj nijedna strana možda ne želi rat, ali se svaka boji neposrednog napada druge i osjeća se prisiljenom napasti prva kako bi spriječila nepovoljan ishod. Naravno, nema značajne prednosti ni za jednu stranu u nuklearnom ratu, ali čelnici mogu biti uvjereni da prednosti postoje na nižim razinama ratovanja.
Rizici vezani uz NATO-ovu vježbu Able Archer iz 1983. mogli su se približiti pokretanju takvog preventivnog napada. Zbog niza razloga, sovjetski obavještajni analitičari i politički čelnici vjerovali su da je vježba priprema za prvi NATO-ov napad na SSSR te su se počeli pripremati za to.
Što je pogrešna procjena?
Pogrešna procjena odnosi se na prelazak praga pogrešnim uvjerenjem da će protivnik tolerirati takav potez. Dva dobra primjera su američka odluka da marširaju sjeverno od 38. paralele u Koreji 1950. i argentinska invazija na Falklandske otoke 1982. Oba su dovela do reakcije koju nisu očekivali – kineski ulazak u Korejski rat i odlučna kampanja Britanaca kako bi ponovno preuzeli otok.
Do gubitka kontrole može doći iz raznih razloga. Politički čelnici mogu imati loše shvaćanje vojne pripreme ili postupke, a druga strana može protumačiti određene korake kao ofenzivne poteze. Sustavi za rano upozoravanje te obavještajni sustavi mogli bi krivo protumačiti promjene položaja sile kod protivnika, navodeći jednu stranu da poveća vlastite razine uzbune, nakon čega će i druga strana učiniti isto. Obje strane tako mogu upasti u petlju akcija-reakcija.
Klasični primjer je srpanjska kriza iz 1941. kada su obje strane donosile odluke, ali uzajamne i međusobno povezane mobilizacije pridonijele su izbijanju svjetskog rata. Kvarovi tehnologije također mogu dovesti do gubitka kontrole, što pokazuje i primjer iz 1960. kada su američki sustavi za rano upozoravanje netočno protumačili da je izlazeći mjesec bio sovjetski nuklearni projektil. Srećom, oni koji su donosili odluke identificirali su te informacije kao pogrešne.
Zabrinjavajući rizik od gubitka kontrole povezan je s međudjelovanjem ograničenja postavljenih na nuklearno oružje kako bi se spriječila njegova slučajna ili neovlaštena uporaba u mirnodopskim uvjetima (poznata kao "negativne kontrole") i sustava koji osiguravaju njihovu ovlaštenu upotrebu u krizama ("pozitivne kontrole"). Dok nuklearna država nastoji pripremiti snage za potencijalnu upotrebu - ili ih jednostavno priprema da signaliziraju odlučnost protivniku, bez namjere da ih angažira - ravnoteža kontrola se pomiče s negativnih na pozitivne mjere.
Raspon mogućnosti eskalacije koje su otvorene Rusiji je širok i više puta je raščlanjen u proteklih osam mjeseci. Putin bi mogao konvencionalno ciljati zapadne vodove opskrbe na graničnim lokacijama ili izvesti nuklearni test na Arktiku, ili čak u Crnom moru, kao signal. Također bi mogao "preskočiti prečke" na takozvanim ljestvama eskalacije i upotrijebiti relativno malo "taktičko" nuklearno oružje, bilo demonstrativno na ukrajinskom teritoriju ili na vojnim ciljevima.
Hoće li Putin krivo procijeniti situaciju?
Prevencija, pogrešna procjena i gubitak kontrole - i njihove veze - mogle bi se odigrati prije ili nakon bilo koje od ovih radnji. Putin možda ne vjeruje da će odgovor pod vodstvom Amerike uslijediti nakon eskalacijske akcije Rusije. Ili možda vjerovati da će odgovor biti dovoljno ograničen da bude podnošljiv. Odnosno, mogao bi krivo procijeniti situaciju.
Ruski vojni čelnici mogli bi pogrešno protumačiti pripreme za konvencionalne napade na ciljeve na bojnom polju u Ukrajini kao pozicioniranje za udare na rusko vodstvo ili sustave zapovijedanja i kontrole.
Putinovo poniženje je Putinovo djelo, a Ukrajina je razumljivo predana ponovnom osvajanju vlastitog teritorija. Moraju se pronaći rješenja usprkos realnostima koje otklanjaju avet najgoreg mogućeg ishoda za Ukrajinu, Rusiju i ostatak svijeta. Dobro polazište bilo bi da čelnici shvate da će rizici od nuklearne eskalacije vjerojatno biti čak i veći nego što su pretpostavljali, zaključuje Leban.
Situaciju s ratom u Ukrajini možete pratiti iz minute u minutu OVDJE.
