Podsjetimo, napade je izvelo 19 otmičara koji su oteli četiri zrakoplova. Dva su se u razmaku od 17 minuta zabila u njujorške tornjeve, prvo u sjeverni pa u južni toranj. Treći se zrakoplov zaletio u Pentagon, a četvrti je pao u polje Shanksville u Pennsylvaniji, nakon što su putnici vjerojatno omeli planove otmičara.
Prema podacima Povjerenstva 911, u sjevernom i južnom tornju poginulo je 2.595 osoba (157 u oba zrakoplova). Oko 200 ljudi je u tom užasu skočilo ili palo u smrt s nebodera, što je zabilježeno i na nekim od najpotresnijih fotografija nastalih tog dana. U Pentagonu je poginulo 125 ljudi, s još njih 64 koji su se nalazili u otetom zrakoplovu. U padu četvrtog zrakoplova poginulo je 45 osoba.
Odmah nakon napada, tadašnji američki predsjednik George W. Bush otpočeo je rat protiv terorizma: u listopadu 2001. kreće napad na Afganistan, a u ožujku 2003. invazija na Irak. Američke snage smaknule su iračkog vođu Saddama Husseina, a nedavno i najtraženijeg terorista na svijetu Osamu bin Ladena. U ratu protiv terorizma poginulo je gotovo 350.000 ljudi, računa britanski Guardian.
Ovisnost o nafti, golema potrošnja i okrutni zdravstveni sustav
Danas se prigodno, na desetu obljetnicu početka jednog tužnog razdoblja ljudske povijesti, svi pitaju koliko se svijet promijenio, i koliko bi se od navedenog zaista dogodilo da nismo u prijenosu uživo gledali kako otmičari zabijaju zrakoplove u zgrade, simbole moćnog New Yorka?
Zaključak je, koliko god živo pamtili gdje smo bili i što smo radili kad se dogodio teroristički napad na New York, da se svijet nije zauvijek promijenio. Nažalost, kako je u jednom tekstu istaknuo novinar magazina Time, postojao je jedan način na koji se SAD i svijet trebao i mogao promijeniti, a nije: predsjednik Bush mogao je nakon napada kazati kako zbog ovisnosti o nafti valja hitno smanjiti tu ovisnost.
http://www.guardian.co.uk/video/embed
"Tijekom 2001. i 2002. godine mogao je navesti i Kongres i javnost na ozbiljnu, radikalnu novu energetsku politiku, i uvesti značajne poreze na gorivo", piše Kurt Andersen i napominje kako se nedugo nakon napada život nastavio po starom. "Da, točno, ispravno: nismo se pokolebali. Ali s inzistiranjem da se američki način života ne smije nimalo promijeniti, implicitno smo objavili da će era iracionalnog obilja nastaviti i širiti se. Širenje duga i smanjenje štednje, cijene zemljišta i dionica koje skaču sve više i više - tako smo radili prije 11.9., i tako ćemo svakako nastaviti i nakon", zaključuje novinar.
Da neke stvari uvijek ostaju iste, pokazuje i ovaj primjer. Američki su mediji posljednjih dana puni svjedočanstava obitelji i prijatelja poginulih u njujorškim tornjevima, Pentagonu ili u otetim zrakoplovima. Među žrtvama su i oni koji su prvi pohitali u pomoć unesrećenima u njujorškim blizancima: vatrogasci i policajci, njih oko 70.000 koji su čistili 1.8 milijuna tona ruševina zgrada. Ti isti ljudi danas umiru od raka izazvanog toksičnim česticama koje su udisali. Nitko im ne želi platiti liječenje. SAD se za njih nije promijenio: zdravstveni sustav ostao je neosjetljiv kao i prije kobnih napada.
Vezani članci:
arti-201008030685006 arti-201109080031006 arti-201109090021006
