SSSR je u osvajanje svemira uložio mnogo napora i sredstava. Ali i pored nesumnjivog uspjeha sovjetskog svemirskog programa, u njegovoj realizaciji je bilo i teških trenutaka. Russia Beyond navodi tri najtragičnija događaja iz povijesti sovjetske kozmonautike.
1. Sojuz
'Svemirska utrka' dviju supersila je početkom 1960-ih postala intenzivnija, ali je Sovjetski Savez očito bio u vodstvu. Međutim, poslije prvih uspjeha, tj. nakon lansiranja satelita i slanja prvog čovjeka u svemir, Sovjetski je Savez počeo zaostajati. Amerika je sve više razvijala svemirski program tako da su sovjetskom rukovodstvu bila potrebna nova dostignuća u toj utrci.
Moskva je u tom smislu polagala velike nade u novi svemirski brod 'Sojuz'. On je bio moderniji od svemirskog broda 'Vostok' kojim je Jurij Gagarin 1961. godine poletio u orbitu. 'Sojuz' je konstruiran i napravljen unutar sovjetskog programa leta na Mjesec.
Novi svemirski brod 1967. godine još nije bio u potpunosti završen, ali rukovodstvo više nije htjelo čekati. Za travanj iste godine planiran je prvi let tog broda, kao i prvo spajanje u svemiru s drugim brodom ('Sojuz 2'), koje se trebalo izvršiti ubrzo nakon lansiranja. Plan je bio da dva člana posade pređu na 'Sojuz 1' i da se zatim vrate na Zemlju.
'Sojuz 1' nije bio provjeren, ali je ipak lansiran. U njemu je bio iskusni kozmonaut, 37-godišnji pukovnik Vladimir Komarov. Čim je svemirski brod dospio u orbitu, počeli su problemi. Zbog toga je otkazan start broda 'Sojuz 2', a 'Sojuz 1' se trebao vratiti na Zemlju.
Sustav za navigaciju se pokvario tako da je Komarov morao ručno upravljati brodom. Uspio je započeti spuštanje pravilnom putanjom i već su svi pomislili da je najgore prošlo. Međutim, nije se otvorio glavni padobran koji usporava pad kapsule. Komarov je poginuo prilikom udarca kapsule o zemlju.
"Pronašli smo Komarovljevo tijelo pola sata nakon što smo počeli čistiti teren od komada kapsule. U početku je bilo teško shvatiti gdje mu je glava, a gdje su mu ruke i noge. Komarov je očito poginuo kada je kapsula pala na zemlju i raspala se. Tijelo mu je bilo raskomadano na dijelove dužine 30-80 centimetara", napisao je dužnosnik koji je bio odgovoran za spašavanje. Još uvijek se ne zna točno zašto se padobran nije otvorio. Bio je to prvi svemirski let sa smrtnim ishodom.
2. 'Sojuz 11'
Druga katastrofa se dogodila 1971. godine. Tada su poginuli sovjetski kozmonauti Georgij Dobrovoljski, Vladislav Volkov i Viktor Pacajev. Oni su prvi ušli u 'Saljut 1', prvu svemirsku postaju na svijetu. Na postaju su stigli 7. lipnja 1971. godine te su u njoj ostali do 30. lipnja. Misija je trebala biti duža, ali je izbio požar, tako da su oni krenuli natrag na Zemlju prije nego što je bilo planirano.
U početku je povratak broda 'Sojuz 11' tekao dobro, nije bilo problema s padobranima. Međutim, kada je spasilačka ekipa pronašla kapsulu poslije ateriranja, iznutra se nitko nije oglasio. Spasioci su je silom otvorili i vidjeli da "kozmonauti leže nepomično... s tamnoplavim mrljama na licu i tragovima krvi koja je istekla iz nosa i ušiju. ... Tijelo Dobrovoljskog je još bilo toplo", rekao je Kerim Kerimov, predsjednik Državnog povjerenstva koje se bavilo istragom ovog incidenta.
Spasioci su im dali umjetno disanje, ali su kozmonauti već bili mrtvi. Autopsija je pokazala da je smrt nastupila uslijed gušenja poslije gubitka tlaka u kapsuli.
Do tragedije je došlo uslijed problema s ventilom za kisik koji se otvorio na visini od 168 kilometara. Tlak u kapsuli je opao za nekoliko sekundi tijekom njezinog pada. Na temelju položaja tijela istraga je zaključila da su kozmonauti do posljednjeg trenutka pokušavali zatvoriti ventil, ali nisu uspjeli.
Poslije ove tragedije je prošlo 27 mjeseci prije nego što je lansiran sljedeći brod 'Sojuz' s izmijenjenom konstrukcijom. U novi svemirski brod su mogla stati samo dva člana posade, jer su u povratku morali nositi glomazna svemirska odijela u kojima bi mogli preživjeti ako prilikom ateriranja ponovo dođe do gubitka tlaka.
3. Tragedija na kozmodromu Pleseck
Eksplozija na kozmodromu Pleseck na sjeveru Rusije odnijela je nekoliko desetaka života.
Lansiranje rakete 'Vostok-2M' bilo je planirano za 18. ožujka 1980. godine. Na raketi je bio špijunski satelit koji je trebalo izbaciti u orbitu. Smatralo se da je ova raketa iznimno pouzdana jer je u 16 godina zabilježen samo jedan incident, a od 1970. godine nije bilo nikakvih problema.
Raketa je prije lansiranja provjerena i nije pronađen nikakav problem. Međutim, za vrijeme punjenja spremnika izbio je požar i zapalile su se tone goriva. Srećom, radnici na kozmodromu su uspjeli odatle ukloniti spremnike s gorivom, inače bi tragedija bila još veća.
Prema službenom izvješću, u požaru su poginule 44 osobe, a još 4 su kasnije podlegle ozljedama. Državna komisija je optužila one koji su bili odgovorni za točenje goriva, ali ih je neovisna komisija 16 godina kasnije opravdala, tvrdeći da je pravi uzrok požara bio materijal od kojih su napravljeni filteri za gorivo.
Požar na kozmodromu Pleseck nije bio jedini takav incident u SSSR-u. Slična tragedija se dogodila na kozmodromu Bajkonur 1960. godine.
