Najia je bila kod kuće sa svoja tri sina i kćeri u malom selu na sjeveru Afganistana kad su im talibanski borci pokucali na vrata, piše CNN.
Nadžijina 25-godišnja kći Manizha znala je da dolaze - majka joj je rekla da su isto učinili prethodna tri dana, zahtijevajući da skuha hranu za 15 talibana.
Majka im je rekla kako hrane nema, te kako im ne može ništa skuhati jer je siromašna – počeli su je tući. „Moja se majka srušila i udarili su je puškom AK-47“.
Manizha je rekla da je vikala na borce da prestanu. Zastali su na trenutak prije nego što su bacili granatu u susjednu sobu i pobjegli dok se plamen širio, rekla je. Majka četvero djece preminula je od batina.
Bilo je to 12. srpnja. S ovakvim se smrtnim ishodom prijetnje sada suočavaju brojne žene i obitelji diljem Afrganistana. Usputno, Najia i Manizha nisu prava imena, CNN je koristio lažna imena kako bi zaštitio podatke osoba.
U 10 dana talibani su zauzeli desetke glavnih gradova provincije koji su povučeni povlačenjem američkih i savezničkih trupa. Brzina kojom su napali iznenadila je mnoge, a Amerikanci se pitaju: „Kako to nitko nije mogao predvidjeti da će tako brzo napasti?“.
Neke su žene rekle da nemaju vremena kupiti burku koja za njih predstavlja simbol zatočeništva i manjka prava.
Što ovo znači za žene
Kad su talibani posljednji put vladali Afganistanom između 1996. i 2001., zatvorili su ženske škole i zabranili ženama rad. Ograničenja za žene popustila su 2001. godine. Zakon o zabrani nasilja nad ženama 2009. godine branio je silovanje, zlostavljanje i prisilni brak te je potaknuo žene da rade i studiraju.
Ovaj put talibani obećavaju formiranje "afganistanske inkluzivne islamske vlade", iako svi sumnjaju da će to išta bolje značiti za žene.
Farzana Kochai, koja je bila zastupnica u afganistanskom parlamentu, kaže da ne zna što slijedi. "Nije bilo jasne najave o obliku vlade u budućnosti - imamo li parlament u budućoj vladi ili ne?" rekla je.
Također je zabrinuta za svoju slobodu u budućnosti kao žena. "Ovo je nešto što me više brine", rekla je. "Svaka žena razmišlja o ovome. Bi li ženama bilo dopušteno raditi i zaposliti se ili ne?".
Glasnogovornik talibana Suhail Shaheen rekao je u ponedjeljak da će prema talibanima djevojčicama biti dopušteno studiranje. "Škole će biti otvorene, djevojčice i žene će ići u škole, kao učiteljice, kao učenici", rekao je.
No priče mještana na terenu daju drugačiju sliku – u pokrajinama koje su prije pale pod talibanima od Kabula, ženama je zabranjen izlazak bez muškarca, TV je također zabranjen, a učitelji i učenici moraju nositi turbane i puštati bradu da naraste.
Vjeroučitelji, vladini dužnosnici, novinari, branitelji ljudskih prava i žene postali su žrtve ciljanih ubojstava, rekla je komisija. Jedna od njih bila je Mina Khairi, 23-godišnjakinja ubijena u eksploziji automobila u lipnju. Njen otac, Mohammad Harif Khairi, koji je također izgubio ženu i još jednu kćer u eksploziji, rekao je da je Mina mjesecima primala prijetnje smrću.
Kad su talibani posljednji put kontrolirali Afganistan, žene koje su se oglušile na naređenja bile su premlaćene.
Talibani su poricali da su ubili Nadžiu, majku u provinciji Faryab, ali njihovim riječima proturječe svjedoci i lokalni dužnosnici koji su potvrdili smrt 45-godišnje žene.
Burke su skuplje
Cijene burke porasle su čak deset puta u Kabulu. Neki nisu uspjeli doći na tržnice prije nego što su se zatvorili u nedjelju, jer su vlasnici trgovina požurili kući. Mnoge je iznenadila brzina kojom su došli.
Žena, čije ime CNN nije prenio, rekla je kako živi u strahu. "Kao žena, samo nas drže unutra. Godinama smo se borile da izađemo, moramo li se opet boriti za iste stvari? Da dobijemo dozvolu za rad, da dobijemo dopuštenje da idemo sami u bolnicu?" rekla je.
Pashtana Durrani, osnivačica i izvršna direktorica Learn-a, neprofitne organizacije koja se bavi obrazovanjem i pravima žena, rekla je da su joj ponestale suze za njezinom zemljom.
Dodala je kako se osjeća jadno. Dobila je poruke od brojnih djevojčica i dječaka, kao i mlađih studentica koje su ožalošćene jer moraju prekinuti studij. Mnoge su žene htjele i pobjeći, ali bez novaca i vize – sve je nemoguće.