Novozelanđani koji su 'nasukani' u Australiji odlučuju se za plovidbu Tasmanskim morem na malim čamcima u očajničkim pokušajima da se vrate kući. Kažu da je ovo opasno putovanje lakše za podnijeti nego trenutni granični sustav svoje zemlje.
Granice Novog Zelanda strogo se kontroliraju od početka pandemije Covid-19. Mogu ući samo građani, stalni stanovnici i šačica osnovnih radnika, a svi moraju napraviti rezervaciju kako bi proveli dva tjedna u karanteni koju kontrolira vlada, poznatoj i kao MIQ.
Potražnja za tim prostorima uvelike je nadmašila ponudu. Vlada je u rujnu otvorila sustav "predsoblja" za rezerviranje karantenskih mjesta, koji ljudima pokazuje na kojim se mjestima nalaze na listi čekanja. Mnogi su na društvenim mrežama izrazili svoju frustraciju objavljujući snimke zaslona na kojima se prikazuju tisuće ljudi ispred njih.
"Način na koji naša vlada kontrolira virus je zapravo kontroliranje broja ljudi koji dolaze na Novi Zeland. Oni nas zapravo vide kao nositelje virusa. Kao da drže virus izvan Novog Zelanda tako što drže nas koji smo u inozemstvu, izvan Novog Zelanda", kaže Andrew Bates, koji se ovog tjedna vratio na obalu Novog Zelanda nakon desetodnevnog putovanja preko Tasmanskog mora.
Bates, koji je živio u Australiji od ožujka, bezuspješno je pokušavao mjesecima osigurati mjesto u kontroliranoj izolaciji.
"Pomislio sam, znaš što, ovo se jednostavno ne događa. Morate sami preuzeti kontrolu nad situacijom. Ne možete čekati da vam vlada dozvoli povratak ili da vas spasi, morate to učiniti sami", rekao je.
Kada je Bates, inače iskusni pomorac, objavio na društvenim mrežama upit je li netko u istoj situaciji zainteresiran za plovidbu na Novi Zeland, bio je preplavljen zahtjevima. Povezao se sa grupom od pet drugih, uključujući skipere i inženjere, te je 15. listopada isplovio iz Coffs Harboura katamaranom.
Nakon 10 dana žestokih oluja i pretrpljene morske bolesti, iscrpljena posada stigla je u Opuu u Zaljevu otoka.
Ljudi koji stižu morem moraju se izolirati ili staviti u karantenu na svom brodu ili u MIQ-u najmanje 14 dana od posljednje luke pristajanja ili otkako su posljednji put primili novu posadu, a prije ulaska u zajednicu moraju dostaviti negativan test na Covid-19.
Bates je od tada osnovao Facebook grupu pod nazivom Trans-Tasman Transits, kako bi pomogao u povezivanju drugih 'nasukanih' Novozelanđana s ljudima koji se također spremaju za prekomorsko putovanje. Prenosio je priče ljudi koji očajnički žele doći kući, uključujući one s umirućim roditeljima, majke s tromjesečnim bebama i druge koji su spremni podnijeti ekstremnu morsku bolest.
"I dalje sam osjećao obavezu prema ljudima koje ostavljam", rekao je, dodajući da je do sada povezao očajne povratnike s oko pet brodova koji su trebali krenuti na put.
Bates nije jedini frustrirani Novozelanđanin koji poduzima očajničke mjere kako bi se vratio kući. Tvrtka koja je povezivala Novozelanđane s jedriličarskim posadama, Island Cruising, također je preplavljena stotinama zahtjeva ljudi koji očajnički žele doći kući. No, njegova vlasnica Viki Moore rekla je da ljudi bez iskustva u jedrenju vjerojatno neće dobiti mjesto na brodu.
"Zabrinut sam što ljudi postaju toliko očajni sada kada kupuju brodove o kojima ne znaju ništa i odlučuju se za ovaj prolaz. Srce mi se slama što su ljudi gotovo prisiljeni donositi ovakve odluke kada je očito da MIQ sustav ne funkcionira i ti ljudi ne mogu doći kući, to je užasno", rekla je Moore.
Ocean Sailing Expeditions još je jedna tvrtka koja organizira putovanja između zemalja. Njihov glasnogovornik David Hows također je potvrdio da tvrtka uzima samo one ljude s postojećim iskustvom u jedrenju i koji su završili dvodnevni tečaj o sigurnosti na moru i preživljavanju koji je odobrila Obalna straža.
Hows je rekao da se susreo s valovima od šest do osam metara i olujnim vjetrovima do 56 čvorova (103 km/h) tijekom posljednja dva prelaska Tasmana.
"Neiskusna posada s loše pripremljenim plovilima riskira živote ljudi prelazeći Tasmansko more. Pomorski Novi Zeland ima vrlo stroge sigurnosne standarde za jedrenjake koje idu na pučinu i oni su na snazi s dobrim razlogom, kao što su prošle tragedije dokazale", rekao je i dodao da je, iako suosjeća s tim ljudima, bolje doći kući kasnije nego mrtav.
