Prošlog je tjedna ruski predsjednik Vladimir Putin najavio "djelomičnu mobilizaciju" s namjerom da podupre svoj posrnuli rat protiv Ukrajine. Međutim, pretvaranje da u ovom potezu postoji nešto pristrano jednako je uvjerljivo kao i Putinova tvrdnja da Rusija samo provodi "specijalnu vojnu operaciju" u Ukrajini, piše Foreign affairs.
Nakon Putinove najave, ministar obrane Sergej Šojgu rekao je da će biti unovačeno 300.000 ljudi s vojnim iskustvom. No neka izvješća pokazuju da to nije broj naveden u službenim dokumentima koji odobravaju mobilizaciju, a dijelovi Putinove uredbe koji su javno objavljeni ne uključuju nikakva ograničenja u pogledu ovlaštenja Ministarstva obrane za novačenje ljudi. Prema nekim izvješćima, čak milijun muškaraca moglo bi biti unovačeno, a čini se da neki vojni komesarijati već neselektivno novače ljude.
Regrutacija predstavlja dramatičnu prekretnicu u ratu i Putinovoj vladavini. Kremlj je očekivao da će rat biti kratak. Kad nije brzo završio, Putin je pronašao način da ga vodi koji je bio u skladu s političkim stilom koji je koristio od dolaska na vlast 2000. Oni koji su javno izražavali nezadovoljstvo uvijek su kažnjavani: tisuće su uhićene zbog marširanja ili držanja natpisa na kojima je, između ostalog, pisalo "ne ratu". Nitko nije mogao istupiti protiv vlasti niti dati glas svojeg neslaganja u javnoj sferi. Svako organiziranje protiv rata bilo je strogo zabranjeno, a prekršitelji su oštro kažnjavani.
Mobilizacija će biti dobra kao strategija iza nje
Rusija ne može dobiti rat s instrumentima koje trenutno ima. To se pokazalo 10. rujna, kada su ukrajinske snage ponovno zauzele ogromne količine teritorija. Ruska vojska je iscrpljena i premala da drži svu zemlju koju je zauzela od veljače. Bez promjene statusa quo, Ukrajina će vjerojatno nastaviti ostvarivati daljnje dobitke, možda čak i prijeći na Krim, teritorij koji je Rusija anektirala 2014. i koji je usko povezan s Putinovim nasljeđem.
Rusija je imala mnogo neuspjeha u Ukrajini, ali nije poražena zemlja. Ima bogatstvo, stanovništvo i industrijske kapacitete za održavanje rata, ali samo ako se mobilizira. Valja naglasiti da je poziv na mobilizaciju puno jednostavniji od njenog provođenja, nešto što Rusija nije učinila desetljećima. Čak i ako vojska može svladati logistiku, a iskustvo prvih dana sugerira da je vjerojatnost za to mala, mobilizacija će biti dobra onoliko koliko je dobra strategija iza nje.
U najmanju ruku, mobilizacija će vratiti politiku u Rusiju. To će pojesti javnu ravnodušnost koja je dugo bila ključna za putinizam. Rusija je već svjedočila valu prosvjeda kao odgovor na Putinovu najavu prošlog tjedna, a ogroman broj Rusa koji ispunjavaju uvjete za mobilizaciju požurio je prema granicama odmah nakon što je Putin objavio plan. Politički pritisak na Kremlj neće dolaziti samo od protivnika rata, već i od onih koji su užasnuti zapanjujućom nesposobnošću vojske i prividnim nedostatkom odlučnosti. Prošlog su tjedna neki od najvatrenijih pristaša Putina i rata izrazili zabrinutost da se kampanja mobilizacije čini loše isplaniranom.
Kremlj će morati potisnuti rusko stanovništvo mnogo više nego što je to dosad činio. Prema OVD-Info, ruskoj organizaciji za ljudska prava, više od 2300 antiratnih prosvjednika privedeno je diljem Rusije u pet dana nakon objave mobilizacije. No, represija može sama poprimiti kaotičan zamah. Može izazvati gađenje i bijes. Pojačana represija usred kaotične mobilizacije već je ponegdje izazvala nemire, uključujući paljenje mobilizacijskih punktova. Takvi bi se incidenti mogli umnožiti i ruskoj vladi bi ih bilo teško riješiti.
U mjeri u kojoj je rat 2022. popularan, popularan je kao izraz ruskog suvereniteta. Pristaše to vide kao obrambeni rat protiv neprijateljskog Zapada koji je došao tik do granica Rusije, prijeteći da će je uništiti. Oni to također vide kao rat protiv "nacističkih" ukrajinskih nacionalističkih snaga koje prijete govornicima ruskog jezika u Ukrajini.
Nekoliko stotina tisuća Rusa učinilo je upravo to u jeku invazije. Ponijevši sa sobom svoje antiratne osjećaje, napustili su Rusiju iz profesionalnih razloga, iz moralnih razloga i zbog straha od onoga što bi rat mogao učiniti Rusiji. Oni koji su otišli bili su gotovo svi školovani stručnjaci iz urbanih središta. Imali su resurse za odlazak: novac, vještine, inozemne kontakte. Neki od njih ipak su se na kraju morali vratiti jer su ostali bez posla i bez novca.
Putin se sada suočava s teškim rokom: ne može brzo dobiti rat i možda ga uopće nije sposoban dobiti. Mobilizacija će znatno otežati Putinu snalaženje u domaćem krajoliku - borio se u mnogim ratovima kao predsjednik Rusije, ali nikada nije bio ratni predsjednik. On će morati natjerati stotine tisuća mladića u uniforme.
Putin će također morati mobilizirati javno mnijenje. Rusima više neće biti dopušteno držati se podalje od države. Putin je prekršio uvjete svoje nagodbe s narodom. Od njih će se tražiti da pokažu svoj entuzijazam za rat. Poticanje podrške ratu i destimuliranje protivljenja bit će vladini projekti. Kremlj neće lagano pristupiti tom zadatku i stavit će Putinovu ideološku dobronamjernost na kušnju. U međuvremenu, sve veći broj će pokušati pobjeći iz zemlje, podmićivanjem se izvući iz vojne službe ili dezertirati iz vojske.
Ogromna represija
Mobilizacija će podrazumijevati suzbijanje iseljavanja. Prije kraja rujna vjerojatno će se granice zatvoriti za one koji ispunjavaju uvjete za regrutaciju. Antiratni Rusi i oni koji su prije mislili da mogu ignorirati rat, zaglavit će kod kuće. Vlada će koristiti prijetnje ili nasilje kako bi ih natjerala na šutnju. Nervozna vlada morat će se boriti s moguće zapaljivom, iako neorganiziranom snagom prosvjeda. Kremlj bi možda morao otvoriti i druge fronte represije, usmjerene na nacionalističke krugove koji mjesecima pozivaju na mobilizaciju i koji se mogu umiriti samo pobjedama na bojnom polju, što mobilizacija možda neće donijeti. Neki od tih ratnih huškača su istaknute političke osobe; Putin će možda morati potisnuti ne samo ulične prosvjede i oporbene pokrete, već i kadrove koji bi mogli biti spremni razmišljati o tome da ga maknu na stranu.
Ipak, Putin također neće odstupiti. Tražit će načine da produži rat, a mobilizacija će mu omogućiti da ubaci nove vojnike u rat i možda izvede iznenadne napade. On može odgoditi najgore posljedice katastrofalnog rata, iako neorganizirana mobilizacija može na kraju opteretiti rusku vojsku. Što je rat dulji, to je vjerojatnije da će ekonomski kolaps u Ukrajini ili politički preokret u Europi ili Sjedinjenim Državama otvoriti mogućnosti Rusiji. To je sumorna strategija i na mnogo načina strategija male vjerojatnosti, ali je to strategija proporcionalna ruskim sposobnostima.
Putinu je na raspolaganju ogromna arhitektura represije. Brojni mediji u posljednja su dva desetljeća služili kao glasnogovornici vlasti, a od početka rata u Ukrajini, preostali nevladini mediji su zatvoreni ili istjerani iz Rusije. Sam Putin došao je iz sigurnosnih službi, kao i mnoge njegove kolege u Kremlju. Ima sve resurse koji su mu potrebni da transformira Rusiju u brutalnu policijsku državu, daleko represivniju nego što je sada. To mu neće donijeti nikakvu iskrenu potporu za rat, i možda mu neće dati nikakvu novu prednost u ratu. Ali to će mu omogućiti da uvuče Ruse u ratne napore i strogo kazni svakoga tko mu stane na put. U procesuiranju svog rata u Ukrajini, Putin će biti neumoljiv, a u vođenju svog rata kod kuće bit će nemilosrdan.
