Odnosi Rusije i EU-a su nakon jučerašnjih zbivanja na vrlo niskim granama. Međutim, još uvijek nisu dotaknuli dno, smatra Christian F. Trippe u komentaru za DW.
Pokušaj da se odnosi Europske unije s Ruskom Federacijom vrate u normalno stanje se sada može smatrati trajnim neuspjehom. Rezultat razgovora predstavnika EU-a za vanjske poslove Josepa Borrella i ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova je pokazao upravo to.
Konferencija za tisak ove dvojice diplomata pretvorila se u lekciju o drskosti i neuspjehu. Borrell je izgledao poput školarca, stjeran u kut, loše pripremljen, dok je Lavrov, već poznat po tome što svojim pregovaračkim partnerima ništa ne poklanja, ovog puta čak i Borrellu oduzeo političko dostojanstvo: Europska unija je "nepouzdana"; Zemlje EU-a poput Njemačke i Francuske ponašaju se "arogantno" prema Rusiji i odbijaju pružiti važne informacije za razjašnjavanje slučaja Navaljni; u Španjolskoj postoje politički motivirane sudske presude protiv katalonskih separatista.
Ovo je samo jedan dio optužbi i laži koje je Lavrov obrušio na Borrella. Borrell je, s druge strane, odgovorio šutnjom. Tamo gdje je eventualno samo kontrolirani izljev bijesa mogao zaustaviti bijes gospodina Lavrova, Borrell je pokušao odgovoriti ljubaznošću.
Borrellovo putovanje u pakao
Dok su njih dvojica izvodili ovaj tužni kazališni komad na otvorenoj sceni konferencije za novinare, rusko Ministarstvo vanjskih poslova, na čelu s Lavrovom, dovršilo je napad. Tri diplomata iz zemalja EU-a protjerani su iz Rusije jer su navodno sudjelovali u prosvjedima protiv zatvaranja i osude kritičara Kremlja, Alekseja Navaljnog. Tri pogođene države - Njemačka, Poljska i Švedska - to odlučno poriču, dok je Josep Borrell, barem nešto, svoj protest uputio pismenim putem.
Najkasnije od petka (5. veljače) popodne bilo je jasno da Borrellova misija nije uspjela. Ali glavni diplomat EU-a je ostao u Moskvi još nekoliko sati. Morao je nešto poduzeti, sastati se s predstavnicima onih koji podržavaju Navaljnog ili pokušati ispraviti situaciju javnim nastupom u Rusiji. Čak bi i rani povratak mogao biti zamisliv, a takav prekid putovanja sigurno bi odaslao određeni signal.
Čak i prije Borrellova diplomatskog putovanja u pakao, skeptici su se pitali što bi se takvim putovanjem zapravo moglo postići i je li presuda protiv Navaljnog možda bila dovoljan razlog da se putovanje otkaže? Zabrinuti promatrači podsjetili su da je Kremlj imao bolju pregovaračku poziciju, a da Borrell uopće nije imao nikakvu poziciju i da je zbog toga postojala opasnost neuspjeha.
Nažalost, sve se to i obistinilo. Europska unija sada se suočava s možda najvećim neuspjehom u svojoj, još uvijek mladoj, povijesti diplomacije.
Daljnje sankcije neizbježne
To ne može i neće ostati bez posljedica ako EU za nekoliko tjedana želi temeljito razmotriti svoju strategiju prema Rusiji. U svakom slučaju, Kremlj očito ne želi nikakve odnose s Europskom unijom koja se temelji na principima pravičnosti i jednakosti. Dakle, iz samopoštovanja, EU će se morati ograničiti na ono što je neosporivo i što obje strane žele: trgovina, opskrba energijom, kontrola pandemije, kontakti između organizacija civilnog društva. To nije zanemarivo, ali naravno daleko je manje od onog što je moguće.
Ruka koju je Josep Borrell demonstrativno pružio Moskvi, Moskva je odbila. U EU-u su neke vlade u početku pružale otpor kada se razgovaralo o uvođenju novih sankcija zbog nepravde prema Navaljnom. Sada kada se Borrell vraća iz Moskve praznih ruku i okaljena obraza, daljnje sankcije su neizbježne. Dakle, do dna se još nije stiglo.
