STANARI SABLASNOG OBJEKTA /

Devet godina patnje, okus mesa već su zaboravili

Struju posuđuju od susjeda, vodu za piće i kupanje donose u plastičnim flašama, kišnicu sakupljaju kao tehničku vodu, a okus mesa skoro su zaboravili.

5.4.2015.
20:31
VOYO logo

Tako Nađa i njezin sin koji je prva godina srednje škole, žive svoj samotnjački život. Preživljavaju od 3.000 dinara dječjeg dodatka, čuvajući ono malo što je preostalo od Vojne pošte 86/20, gdje je Nađa radila sve dok Vojno-građevinska ustanova 'Kraljevo' nije otišla u stečaj.

Stanar i čuvar sablasnog objekta

U Vojnu poštu 86/20 stigla je prije devet godina, malo prije nego što je VGU „Kraljevo“ otišla u stečaj. Nije imala gdje da ode sa svojim sinom, i tako je postala stanar i čuvar sablasnog objekta.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Meso skoro da i ne jedemo

"Grijemo vodu na šporetu na drva i onda se kupamo u nekom od nekadašnjih toaleta. Imam samo 3.000 dinara. Jedini spas mi je obližnja trgovina, čiji vlasnici imaju razumijevanja, ali dug za namirnice mi stalno raste. Sada dugujem preko 20.000 dinara. Meso skoro da i ne jedemo. Kuham samo neke čorbe od povrća", ispričala je Nađa za Blic.

Samo zahvaljući ljudima dobre volje, dobijaju po malo hrane, kavu i poneki odjevni predmet. Njihova kuhinja i dnevna soba suhodnik ispred kancelarija. Kupatilo i toalet su im veliki problem, jer nemaju vodu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Kada završim školu za majstora klima i rashladnih uređaja, naći ću posao i izbavit ću nas odavde", kazao je mladić. Dodaje ako su izdržali devet godina, izdržat će još dvije.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Dosje jarak
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo