Nakon šest godina oružanog konflikta u Siriji, gotovo je 11 milijuna ljudi moralo napustiti svoje domove, broj mrtvih se procijenjuje na preko 400.000 ljudi, brojni su gradovi sravnjeni sa zemljom, a kraj sukoba se još ne nazire.
BBC je proanalizirao šest glavnih trenutaka koji su obilježili taj razarajući sukob.
Od prosvjeda do rata
Gotovo je osamnaest mjeseci prošlo između trenutka kada su buknuli mirni prosvjedi u veljači 2011., do trenutka kada je, u srpnju 2012. Crveni križ jasno i glasno rekao da se u Siriji vodi građanski rat.
Sve je počelo u trenutku kada je policija uhitila četverogodišnjeg mladića i njegove prijatelje koji su na zidu škole u gradu Deraai napisali "Na tebi je red, Doktore", aludirajući na to da je vrijeme da se i Bašar al-Asada ukloni s vlasti, u jeku arapskog proljeća kada je Ben Ali napustio Tunis, a Hosni Mubarak Egipat. Uhićenje mladića je prouzrokovalo prosvjede u njihovom gradu, koji su se pojačali nakon što su mladići pušteni iz pritvora, pretučeni i puni modrica. Prosvjedi su se naposlijetku proširili diljem zemlje.
Policija je uskoro na prosvjede počela odgovarati upotrebom sile, a na strani prosvjednika došlo je do stvaranja velikog broja naoružanih grupa. Na ljeto 2011. godine došlo je do stvaranja Slobodne sirijske armije, a krajem 2011, tj. početkom 2012. godine pojavile su se i džihadističke grupe Ahrar al-Sham i al-Nusra.
>> Sirija - najgore mjesto za Zemlji, populacija smanjena za 15 posto
Upotreba kemijskog oružja
Barack Obama je još na početku konflikta rekao da se SAD u njega neće uplitati, no da će kazniti bilo kakvu upotrebu kemijskog oružja. No kada je izvješteno o tome da su vladine snage izvele kemijski napad u kolovozu 2013. godine, SAD nisu reagirale, već je prihvaćen dogovor kojime je Rusija obećala odgovoriti sirijsku vladu od upotrebe oružja.
Kako analizira BBC, upravo je nakon ovoga umanjena važnost SAD-a na sirijskom terenu, te je ojačala pozicija Rusije i Irana, saveznika sirijskog predsjednika Bašar al-Asada.
Jačanje ekstremista
Islamističke grupe su gotovo od samih početaka dobivale podršku od regionalnih sila kao što su Katar, Saudijska Arabija i Turska.
Neke su se grupacije unutar Slobodne sirijske armije već od ranih dana odlučile na nešto "religiozniji imidž" kako bi privukli novčana sredstva iz zemalja Perzijskog zaljeva, a neki su borci prebjegli bolje opremljenim islamističkim skupinama.
Džihadisti su se čitavo vrijeme trudili oslabiti snage Slobodne sirijske armije, pa bi često u napadima ciljali upravo njih, a ne snage režima.
>> Mladić iz Zenice poginuo boreći se na strani Islamske države
Uspon takozvane Islamske države
ISIS je u Siriju ušao preko grupe al-Nusra, nakon čega je došlo do spajanja s islamističkom grupom koju je odbacila al-Kaida. 2014. godine islamska država je najavila stvaranje kalifata koji je uključivao dijelove teritorija u Iraku i u Siriji.
Borba protiv Islamske države u Siriji je uskoro postala prioritetom Zapada. Započeli su i zračni napadi na pozicije ISIS-a, što je pokazalo da su zapadnjačke sile spremne intervenirati kada je u pitanju borba protiv islamista, no da neće ragirati kada režimske sile napadaju stanovništvo pod opsadom.
>> IS osvojio nova područja u blizini turske granice: grad napali bojnim otrovima
Ruska intervencija
Nakon što su pobunjenici zabilježili niz pobjeda početkom 2015. godine, Bašar al-Asad je priznao da će biti postupan ustupiti dijelove svojega teritorija. No u tome se trenutku Rusija odlučila uključiti i pružiti sirijskom režimu "materijalnu pomoć". U rujnu 2015. godine ruski je predsjednik Vladimir Putin naložio slanje vojnih snaga u Siriju. Njegova intervencija je nemalo iznenadila međunarodnu zajednicu, a režimske su snage ponovno dobile prednost na terenu.
Iako je Moskva obećala borbu protiv radikalnih islamista, njihova je intervencija bila usmjerena i protiv mnogo umjerenijih grupa, pa tako i onih koje su oružjem snabdijevale i Sjedinjene Američke Države.
Rusija je uskoro postala i glavna pregovaračka sila kada je riječ o Siriji, izguravši s pozornice i UN i SAD.
>> Obama i Merkel osudili 'barbarske zračne napade ruskog i sirijskog režima na istočni Alep'
>> Rusi pokrenuli veliku ofenzivu protiv ekstremista u Idlibu i Homsu, obnovljeni napadi na Alep
Pad/osvajanje Alepa
Najvažnija pobjeda za režim predsjednika Bašar al-Asada dogodila se u prosincu 2016. godine, kada su njegove snage osvojile istočni dio grada Alepa, koji je bio u rukama pobunjenika.
Ovime su događajem na neki način pokopane nade opozicije da sruše Asadov režim,
No i snage režima ne posjeduju dovoljne kapacitete kako bi kontrolirale cijelu zemlju, pa je njihova pobjeda poprilično relativna.
Na međunarodnom terenu, događaji u Alepu utvrdili su Rusiju na položaju glavnog vanjskog utjecaja u Siriji, to jest glavnog velikog međunarodnog igrača u sirijskom konfliktu. Upravo je zato Rusija na sebe uzela ulogu organizatora mirovnih pregovora, velesile koja više ne pregovara samo s režimskim snagama, već je u doticaju i s pobunjenicima.
>> 'Marš za Alep': građani europskih zemalja pješače 'izbjegličkom rutom' od Berlina do Sirije
>> Završena bitka za Alep: što znamo o humanitarnoj situaciji u gradu?
