Devetog dana rata u Ukrajini, glavni urednik Viktor Muchnik okupio je osoblje televizije TV2 na sastanak u njihovoj maloj redakciji u sibirskom gradu Tomsku, piše The Guardian.
Novi ratni zakoni značili su da je cijela redakcija riskirala zatvorsku kaznu zbog izvještavanja o sukobu, rekao im je Muchnik, a TV2 je upravo službeno blokirala ruska služba za nadzor komunikacija, zajedno s mnogim drugim nezavisnim medijima.
"Svi mi koji smo ovdje htjeli promijeniti stvari na bolje, u ovom trenutku osjećamo da smo propali", rekao je Muchnik, s gorčinom razmišljajući o tri desetljeća rada u jednom od najotpornijih ruskih medija.
Popili smo čašu vina i gotovo su svi plakali. Tada je Muchnik potpisao ostavku za cijeli kolektiv. Nekoliko dana kasnije, on i njegova supruga Viktoria, koja je također radila na TV2 više od četvrt stoljeća, spakirali su nekoliko kofera i odletjeli iz Rusije, vjerojatno zauvijek.
“Jedan razlog je bio profesionalan: ono što ste radili toliko dugo je ubijeno. Drugi je bio čovjek. Nitko od nas nije želio biti unutar ovog prostora, u ovoj zemlji koja je pokrenula rat, i živjeti među ljudima koji podržavaju ovaj rat”, rekao je Muchnik u intervjuu u armenskoj prijestolnici Jerevanu, gdje par sada živi, zajedno s desetinama tisuća Rusa koji su pobjegli.
Godinama je TV2 bila anomalija u ruskom medijskom prostoru. Od svojih kaotičnih, ali idealističkih početaka dok se Sovjetski Savez raspao, kroz razne teške bitke s vlastima, koje su kulminirale bijesom, prkosom i konačno porazom, povijest TV2 daje izvanredan uvid u posljednja tri desetljeća Rusije.
'Svi smo bili s ulice'
Kanal je bio zamisao Arkadija Maiofisa, novinar sovjetske televizije koji je 1991. želio stvoriti mjesto za slobodnu debatu. U to je vrijeme Muchnik bio mladi profesor povijesti kojeg je privukla ideja o izradi političkih programa. Prvi snimatelj bio je bivši policajac.
“Arkadij je bio jedini koji je nešto znao o televiziji – mi ostali smo bili ravno s ulice. Imali smo jednu kameru, napravili smo programe i odnijeli ih na televizijski toranj”, prisjetio se Muchnik.
Kanal je došao na svoje u kolovozu 1991. tijekom puča reakcionarnih snaga koje su željele obnoviti tvrdokornu sovjetsku vlast. Kako su središnje televizijske postaje pale u mrak, novinari TV2 dobivali su novosti tako što su zvali prijatelje u Moskvi i emitirali najnovije vijesti gledateljima u Tomsku.
Tako su televizijski gledatelji u srcu Sibira dobili relevantnije informacije od onih koji su gledali kod kuće u Moskvi.
U Rusiji Borisa Jeljcina, novinari kanala osjećali su da jašu na valu slobode. Lokalni političari nisu baš voljeli TV2, ali su se osjećali obveznim doći u studio na intervjue.
'Putin mi se od početka nije svidio'
Ali onda, kada je Vladimir Putin postao predsjednik, stvari su se polako počele mijenjati.
“Nije mi se svidio od početka. Nije mi se svidjelo njegovo porijeklo iz KGB-a, nije mi se sviđao njegov osmijeh i način govora”, rekao je Muchnik.
Postupno se prostor za slobodno izvještavanje počeo smanjivati. Nije pomoglo ni to što je kanal kupio oligarh Mihail Hodorkovski, koji je održao obećanje da se neće miješati u uređivačku politiku.
U to vrijeme TV2 je bio medijski holding s nekoliko radijskih postaja i dva televizijska kanala. Zgrada od devet katova bila je u izgradnji kada je Hodorkovski uhićen 2003. u znak Putinove namjere da osigura da oligarsi ostanu izvan politike.
Kanal je preživio uhićenje Hodorkovskog, ali je pritisak na nezavisne medije nastavio rasti. Kanal je 2007. godine dobio niz neslužbenih upozorenja iz Moskve.
Spali na web portal s 15 zaposlenika
“Bilo je jasno rečeno: ako želite napasti gradonačelnika, to je u redu; ako želite napasti guvernera, to je otprilike u redu, ali nemojte napadati Putina”, rekao je Muchnik.
„A kako da izostavite Putina iz toga ako se želite baviti novinarstvom u našoj divnoj zemlji? Ako upadnete u bilo kakav problem, ubrzo stignete u Kremlj, jer je tako izgrađen sustav”, rekao je.
Kanal je i dalje ugostio oporbene osobe poput Borisa Njemcova i Alekseja Navaljnog, kojima je zabranjeno prikazivanje u eteru većine ruskih televizijskih postaja.
Krajem 2013. TV2 je poslao reporterski tim u Kijev kako bi pokrio Majdansku revoluciju i objavio izvješća o naknadnoj aneksiji Krima koja su imala vrlo drugačiji pristup od onih na državnoj televiziji.
Mjesec dana kasnije kanal je ukinut s emitiranja, zbog navodnih tehničkih problema, a krajem 2014. je i formalno ugašen. TV2 je od medijskog holdinga s više od 250 zaposlenika spao na web stranicu koju vodi tim od 15 ljudi. Vlasti su odbile registrirati web stranicu kao medij, što znači da im je bilo zabranjeno prisustvovati na konferencijama za novinare ili tražiti službene komentare.
Invazija je promijenila igru
Unatoč tome, TV2 je nastavio s utjecajem izvan svojih skromnih mogućnosti. Tijekom pandemije koronavirusa, novinari TV2 primali su pozive liječnika koji su govorili o katastrofi za koju se državna televizija pretvarala da ne postoji. Ljudi su slali snimke pacijenata koji leže na podu zbog nedostatka kreveta.
Stranica je objavila nekoliko priča povezanih s Covidom: muškarac koji se obukao kao liječnik kako bi se brinuo za svoju baku i pritom snimio užasne uvjete u bolnici, te obitelj kojoj je rečeno da im je baka umrla, ali kada su otvorili lijes pronašli su tijelo stranca.
Rad u ovim uvjetima bio je težak, ali moguć. Ipak invazija na Ukrajinu u veljači promijenila je igru.
Novi ruski zakon o plasiranju 'lažnih vijesti' u Ukrajini značio je da bi cijela redakcija mogla biti u zatvoru zbog njihovog izvještavanja. U tim je uvjetima Muchnik donio odluku o zatvaranju stranice.
'Nećemo se vratiti do sloma režima'
"Nismo mogli prenijeti ljudima što se događa u njihovoj zemlji i to me boli", rekao je Aleksandar Sakalov, snimatelj TV2. “Ljudi ne žele znati. Žele cvijeće i ptice. E, sad će se ugasiti svi nezavisni mediji u zemlji, a ljudi će dobiti što su htjeli”, rekao je.
Sada, iz Jerevana, Muchnikovi održavaju kontakt s novinarima drugih neovisnih regionalnih medija koji su također pobjegli iz Rusije, pokušavajući koordinirati budući rad. Također rade na projektu pod nazivom Svjedoci, intervjuiraju Ruse o njihovim osjećajima o ratu i kako im je ta odluka promijenila živote.
Poput mnogih nedavnih ruskih emigranta, Muchnikovi se osjećaju gorko razočarani što njihov dugogodišnji rad nije uspio stvoriti drugačiju Rusiju, i ožalošćeni što smatraju da nemaju izbora nego pobjeći.
Nadaju se da će moći i dalje utjecati na politiku u Rusiji izvan zemlje, ali su uvjereni da se neće vratiti prije nego što se dogode političke promjene.
“Vrlo je teško postojati u ovoj atmosferi militarističke histerije. Nećemo se vratiti do sloma režima”, rekao je Viktor.
