Ernesto Guevara de la Serna, poznat i po nadimku Che, rodio se 14. lipnja 1928. u argentinskom gradu Rosario. Iako, Argentinac Che Guevara će postati jedna od najprepoznatljivijih ličnosti kubanske revolucije.
Još tijekom studija, a školovao se za liječnika, odlučio je nekoliko mjeseci provesti putujući Latinskom Amerikom. Tom prilikom spoznao je razmjere siromaštva lokalnog stanovništva u svim južnoameričkim državama, ali i potrebu oružane revolucije kao jedinog efikasnog sredstva promjene postojećeg stanja.
1954. Che Guevara se našao u Gvatemali, upravo u trenutku kada su SAD uz pomoć operativaca CIA-e pomogli u rušenju demokratski izabranog predsjednika Jakoba Arbenza Guzmana. Situacija u Gvatemali učvrstit će njegovo uvjerenje da američki intervencionizam predstavlja glavnu prijetnju državama i narodima Južne Amerike, ali i da odgovor na agresivni kapitalizam može biti samo marksizam, odnosno socijalizam.
Morao napustiti Gvatemalu
Poput brojnih drugih ljevičara i Che je morao napustiti Gvatemalu, a svoje privremeno utočište pronašao je u susjednom Meksiku. Tamo će se dogoditi za njega sudbonosan susret. Naime, u Meksiku su, u egzilu, boravili braća Fidel i Raul Castro, pripremajući se s nekolicinom svojih istomišljenika za svrgavanje s vlasti kubanskog diktatora Fulegencia Batiste.
Toj skupini revolucionara i gerilaca Che se najprije priključio kao liječnik, ali će se ubrzo dokazati i kao neustrašivi borac. Krajem 1956. s osamdeset suboraca Che Guevara se iskrcao na Kubu. Iako u prvi mah primorani od Batistinih snaga na bijeg u planine Sierra Maestre, nakon dvije godine žestokih borbi Castrovi gerilci osvajaju vlast i na samom početku 1959. slavodobitno ulaze u Havanu.
Bila je to velika pobjeda kubanskih revolucionara i početak najveće transformacije kubanskog društva, u kojoj će Ernesto Che Guevara igrati jednu od najvažnijih uloga. Uskoro je dobio i kubansko državljanstvo, a zatim preuzeo neke visoke političke funkcije u novooformljenoj vladi. Na samom početku bio je upravnik zatvora u La Cabanji, u kojem su zatočeni a zatim i pogubljeni brojni Batistini simpatizeri, posebno pripadnici tajne policije koji su se iskazali u progonima opozicionara.
Zatim preuzima resore vezane uz industriju i gospodarstvo, da bi naposljetku bio postavljen za guvernera narodne banke Kube.
Htio je upoznati Tita
Kao državni dužnosnik Che Guevara je dosta vremena provodio na putu po cijelom svijetu, pokušavajući s ideološki bliskim zemljama uspostaviti političku, trgovinsku i kulturnu suradnju. Tako je u ljeto 1959. posjetio i Jugoslaviju.
Zanimalo ga je jugoslavensko iskustvo izgradnje socijalizma, ali je htio i osobno upoznati Josipa Broza Tita, legendarnu ličnost antifašističkog pokreta otpora, te jednog od predvodnika borbe za dekolonizaciju i mir u svijetu. Međutim, Che je ubrzo procijenio da rad u državnoj upravi nije ono što zadovoljava njegove revolucionarne ambicije.
Osim toga, pojavile su se i nesuglasice s Fidelom Castrom oko odnosa sa Sovjetskim Savezom, koji se po njegovom mišljenju sve više pretvarao u klijentistički. Posebno je bio razočaran kada je Moskva 1962. nakon pregovora s Washingtonom odlučila ukloniti rakete s nuklearnim glavama s Kube, bez prethodnog dogovora s Havanom.
Sve navedeno utjecalo je na Cheovu odluku da se posveti ideji širenja svjetske komunističke revolucije, i naravno borbi protiv kolonijalizma. Nakon neuspjeha u Kongu 1965., Che se okreće Južnoj Americi. U jesen 1966., u tajnosti, obrijane glave i brade, odlazi u Boliviju kako bi pokrenuo gerilsku borbu protiv proameričke vojne hunte.
Jedan od najvećih i najdosljednijih revolucionara 20. stoljeća
Godinu dana kasnije, zahvaljujući CIA-inim obavještajnim podacima bolivijska vojska uspjela je svladati gerilce. 8. listopada 1967. Che je ranjen i uhvaćen, a sljedećeg dana i pogubljen. U trenutku smrti imao je 39 godina. Nakon ubojstva, odsječene su mu obje šake kako bi se sa sigurnošću potvrdio Cheov identitet, a njegovo tijelo pokopano je na neoznačenom groblju.
Tek trideset godina kasnije otkrivena je lokacija njegovog groba, nakon čega su ostaci Ernesta Che Guevare preneseni na Kubu i pohranjeni u mauzoleju u Santa Clari.
Ernesto Guevara de la Serna Che ostat će upamćen kao jedan od najvećih i najdosljednijih revolucionara 20. stoljeća. U borbi protiv eksploatacije i imperijalizma, a za slobodu, ravnopravnost, bratstvo i solidarnost bio je spreman položiti i vlastiti život. Treba ipak reći i to da Cheov idealizam nije imao razumijevanja za neistomišljenike, s kojima se najčešće surovo obračunavao.
Pa ipak, unatoč svim kontroverzama, pedeset i pet godina nakon smrti Che Guevarin lik i djelo i dalje predstavljaju simbol i inspiraciju svima onima koji žele mijenjati, a ne tek pasivno promatrati svijet u kojem žive.
Sve epizode serijala XX. stoljeće by Hrvoje Klasić pogledajte OVDJE.
