Danas će, s početkom u 14 sati, Mehanizam za međunarodne kaznene sudove (MICT) objaviti pravomoćnu presudu Radovanu Karadžiću koji je prvostupanjskom presudom Haškog suda u ožujku 2016. godine proglašen krivim za ratne zločine u Bosni i Hercegovini te osuđen na 40 godina zatvora.
Među ostalim, Karadžić je bio optužen za genocid u Srebrenici te zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja rata, uključujući zloglasnu opsadu Sarajeva koja je trajala 44 mjeseca i tijekom koje je smrtno stradalo 5.604 civila, od kojih 643 djece.
Zbog 'slučaja Praljak' nema izravnog prijenosa
Današnje izricanje presude obilježit će i jedan presedan. Naime, po prvi puta se prijenos izricanja jedne pravomoćne presude Haškog suda neće emitirati u izravnom prijenosu nego s odgodom od 30 minuta. Izvjestitelj Al Jazeere iz Haaga javlja da je takva odluka donesena "zbog bojazni da se ne ponovi slučaj Praljak". Slobodan Praljak je, kao jedan od optuženih vođa Herceg-Bosne, počinio samoubojstvo u haškoj sudnici tijekom izricanja presude koncem 2017. godine, a sve je to u izravnom prijenosu.
Na prvostupanjsku presudu Karadžiću žalbe su uložili i obrana i tužiteljstvo, s tim da obrana traži oslobađanje za Karadžića, a Tužiteljstvo kazu doživotnog zatvora.
Izricanjem presude ujedno će biti okončan postupak koji traje od 1995. godine kada je objavljena i potvrđena prvotna optužnica protiv Karadžića. No, Karadžić je u Haag stigao tek u ljeto 2008. godine. Uhićen je 21. srpnja 2008. godine u Beogradu nakon što se godinama vješto skrivao prerušen u nadriliječnika Dragana Dabića. Suđenje mu je započelo u listopadu 2009. godien i potrajalo je čak 499 dana tijekom kojih je saslušano 586 svjedoka.
Kuloari bruje o pritisku Rusije na suce
Prvostupanjskom prsduom proglašen je krivim za ratne zločine i osuđen na 40 godina zatvora izrečena mu je temeljem optužnice koja ga je teretila po dvije točke za zločin genocida, po pet točaka za zločine protiv čovječnosti i po četiri točke za kršenje zakona i običaja ratovanja što su ih počinile snage bosanskih Srba tijekom rata u BiH od 1992. do 1995. godine. Raspravno vijeće ICTY-a u prvostupanjskom je postupku proglasilo Karadžića krivim za genocid na području Srebrenice 1995. godine i za progon, istrebljivanje, ubojstva, deportacije, nehumana djela odnosno prisilno premještanje stanovništva, teroriziranje civila, protupravne napade na civile i uzimanje talaca. Tom je presudom oslobođen krivnje po optužbi za genocid u drugim općinama u BiH.
Na Karadžićev zahtjev za izmjenama sudaca zbog navodne pristranosti, odnosno sudjelovanja u donošenju presuda kojima su viši politički i vojni dužnosnici bosanskih Srba osuđeni na dugogodišnje kazne, sudac Theodor Meron koji je obnašao i dužnost predsjednika ICTY-a i MICT-a sam povukao iz vijeća kako bi se izbjeglo odugovlačenje donošenja pravomoćne presude. Vijeće koje se presuditi Karadžiću tako sada čine predsjedavajući Vagn Prüsse Joensen te suci William Hussein Sekule, José Ricardo de Prada Solaesa, Graciela Susana Gatti Santana te Ivo Nelson de Caires Batista Rosa.
Smjene u sudskom vijeću potaknule su i nagađanja da bi Karadžić mogao biti oslobođen,a u kuloarima MICT-a govori se kako Rusija vrši pritisak na suce, ali i na čitav UN-ov sustav kako bi Karadžić i Ratko Mladić bili oslobođeni.
Iz crnogorskih vrleti došao u grad koji je kasnije razarao
Karadžić je rođen u selu Petnjica u planinskom dijelu Crne Gore. Osnovnu školu završio je u Nikšiću, a potom odselio u Sarajevo gdje je završio srednju medicinsku školu, a zatim i studije medicine. Specijalizirao je i kasnije doktorirao psihijatriju. Usto je pisao poeziju, upućeni će reći ne baš kvalitetnu. Sa suprugom Ljiljanom Zelen-Karadžić ima kći Sonju i sina Sašu.
Sredinom osamdesetih godina prošloga stoljeća odležao je jedanaest mjeseci u zatvoru zbog pronevjere državnog novca kojim je sebi sagradio vikendicu na Palama.
Početkom 1990-ih, a dotad ne iskazujući nacionalističke porive, politički se angažirao postavši predsjednikom Srpske demokratske stranke (SDS) u BiH postavši ratobornim srpskim nacionalistom. Izbijanjem rata u Bosni i Hercegovini, proglašen je predsjednikom samoproglašene Republike Srpske te je postao nedodirljivi politički autoritet bosanskim Srbima. S tog se položaja povukao pod pritiskom SAD-a 1995. godine. Potom se prvih godina još pojavljivao u javnosti, da bi 1999. godine zagonetno nestao kako bi izbjegao eventualno uhićenje i izručenje u Haag. Skoro deset godina uspješno se skrivao pod lažnim identitetom dr. Dragana Dabića.
'Sarajevo će biti karakazan za 300.000 muslimana'
Mnoštvo je Karadžićevih zlokobnih izjava koje je dao od 1991. naovamo, no nekoliko ih je ostalo urezano u pamćenje, naročito građanima u BiH.
"Ovo nije dobro što vi radite. Ovo je put na koji vi želite izvesti Bosnu i Hercegovinu, ista ona autocesta pakla i stradanja kojom su krenule Slovenija i Hrvatska. Nemojte misliti da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak, jer se muslimanski narod ne može odbraniti ako rat bude ovdje", poručio je Karadžić u Parlamentu BiH 14. listopada 1991. u praskozorje tamošnjeg krvavog rata.
Nekoliko dana kasnije ponovio je svoju prijetnju, toga puta manje uvijenu.
"Moraju znati da oko Sarajeva ima 20.000 naoružanih Srba, pa to nije normalno, pa oni će nestati. Sarajevo će biti karakazan (turcizam za crni kotao ili, u prenesenom značenju - mrak mrakova) u kojem će izginuti 300.000 muslimana. Pa oni nisu normalni."
U sudnici Haškog suda izjavio je da se ondje "ne sudi njemu, nego cijelom srpskom narodu". A u intervjuu koji je dao prije izricanja prvostupanjske presude 2016. godine, ustvrdio je kako je "priča o Srebrenici preuveličana”.
"Što se Srebrenice tiče, ono što se desilo u stvarnosti je dovoljno loše, pa nam nikakvo uveličavanje ne pomaže da dođemo do razumijevanja i mira među nama. Nepotrebno ubistvo jednog jedinog čovjeka je užasavajuće, a kamoli ubistvo sigurno najmanje nekoliko stotina ljudi, što je, naprimjer, neupitni broj žrtava s povezima. Oni koji su to uradili prije svega su neprijatelji Srba, a zatim neprijatelji tih porodica, a onda i muslimanske zajednice. Isto važi i za 3.500 srpskih žrtava na istom području. Sad, mogli bismo upoređivati ko je bio okrutniji, ko je ubio više žena, djece i starijih, ko je prerezao više vratova, odrezao više ušiju i genitalija, ali to ne bi trebalo biti za medije, nego radi konsenzusa u pravednoj i kompetentnoj srpsko-muslimanskoj komisiji za istinu, kad za to dođe vrijeme. Sve drugo bi samo pogoršalo stvar", kazao je.
