Rusi sve bliže Kramatorsku, ali Ukrajinci još ne žele otići: 'Rat je, ali život se nastavlja'
Unatoč nekim velikim napadima na grad 2022., poput ruskog raketnog napada na željezničku stanicu u kojem je poginula 61 osoba, Kramatorsk je živio u relativnom miru do 2025
U ukrajinskom gradu Kramatorsku jutarnje sunce obasjava usku ulicu punu prodavača koji prodaju svoje domaće povrće i meso na nekadašnjoj živahnoj tržnici.
Pojačani ruski napadi na ovaj grad na prvoj crti bojišnice istočne Donjecke oblasti dugo je služio kao ključno logističko središte. Većinu potencijalnih kupaca rat je otjerao, ali prodavači i dalje moraju zarađivati za život.
Stižu oko 6 sati ujutro, a suočavaju se sa stalnim nestancima struje i vode.
'Ljudi su se već navikli na loše stvari'
Među prodavačima je i Serhij (pravo ime poznato redakciji Kyiv Independenta), 54-godišnjak koji stoji iza sklopivog stola za piknik s dva cijela pileta. Ne uznemirava ga zujanje drona koji leti iznad tržnice. Pokušava prodati svoja posljednja dva pileta kako bi mogao otići kući.
"Vidite, odleti, i nitko se više ni ne trzne jer su se ljudi već navikli na loše stvari", kaže Serhij za Kyiv Independent. "Ionako ne možemo ništa učiniti po tom pitanju", dodaje.
Kaže da prodavači pokušavaju ne govoriti o trenutnoj situaciji, dok Rusija pojačava svoje napade dronovima protiv Kramatorska. Neki od njih ovdje rade godinama.
Na tržnici postoji betonsko sklonište, ali tako se nitko ne skriva čak ni kada ima eksplozija.
Žena srednjih godina prilazi Serhijevom štandu i nakon kratkog pregovaranja kupuje jedno pile po cijeni od 150 UAH (3,40 dolara) po kilogramu.
"Ugodan, divan dan. Sretno", kaže Serhij nakon što je spakirao piletinu u plastičnu vrećicu, dok u daljini odjekuje eksplozija.
'Grad postaje nesiguran'
Ruske trupe postupno napreduju prema Kramatorsku koji je de facto postao glavni grad u regiji otkako se situacija u gradovima u Donbasu tijekom ljeta znatno pogoršala.
Lokalne vlasti su Kramatorsk, okolna sela i Slovjansk, proglasile područjima aktivnih neprijateljstava administrativnom naredbom koja je stupila na snagu 21. kolovoza.
Ta klasifikacija Ministarstva regionalnog razvoja omogućuje lokalnim vlastima da donose odluke o sigurnosti i evakuaciji civila, kao i da regluliraju socijalne naknade i pružanje državne pomoći.
Do podneva 26. kolovoza, U Kramatorsku je najmanje 13 ljudi ubijeno, a ranjeno njih oko 150, govore podaci Vojne uprave Donjecke oblasti.
Udaljen od ruskih trupa tek nešto više od 10 kilometara, Kramatorsk se suočava s jakim udarima FPV dronova, posebno ujutro i noću. Lokalni stanovnici pokušavaju ograničiti kretanje po gradu, a domove napuštaju samo zbog posla ili nužnih obaveza.
Dronovi su, međutim, sve aktivniji i tijekom dana.
Zaštitu nude određene bijele i zelene anti-FPV mreže koje prekrivaju većinu gradskih cesta vojnim i civilnim vozilima, ali one ne štite od jedrilica.
"Kramatorsk sve više trpi sudbinu drugih gradova u Donbasu kako se ruske snage približavaju", kaže za Kyiv Independent vojni analitičar Michael Kofman, viši suradnik u Programu za Rusiju i Euroaziju pri Carnegie Endowment for International Peace sa sjedištem u Washingtonu.
"Grad postaje nesiguran za civile zbog ruskih dronova koji djeluju u istočnim dijelovima i svakodnevnog bombardiranja klizećim bombama", napominje.
Stanovnici u dilemi
Kramatorsk je prije rata bio glavno industrijsko središte - dom Starokramatorskog strojogradilišta, koje datira iz 1896., i drugih divovskih tvornica koje proizvode rudarsku opremu i metalne proizvode.
Kada je Rusija 2014. napala Donbas, Kramatorsk je izdržao tromjesečnu okupaciju prije nego što ga je Ukrajina oslobodila u srpnju te godine.
Unatoč nekim velikim napadima na grad 2022., poput ruskog raketnog napada na željezničku stanicu u kojem je poginula 61 osoba, Kramatorsk je živio u relativnom miru do 2025.
U kasno nedjeljno posljepodne u kolovozu te godine, ruski napad dronom pogodio je poslovnicu Nove pošte, ubio jednu i ranio sedam osoba.
Dok se uvjeti u Kramatorsku pogoršavaju, lokalno stanovništvo je i dalje podijeljeno oko toga treba li pobjeći ili ostati, unatoč tome što znaju da se situacija vjerojatno neće poboljšati.
Zasada, život u Kramatorsku se nastavlja: mnogi restorani, kafići i trgovine ostaju otvoreni, lako su neki počeli zatvarati svoja vrata.
'Sve u nama trza dok se sklanjamo'
U prometnom supermarketu Chudo Market u centru grada, 50-godišnja službenica Ljudmila Drovko pomaže kupcima na samoposlužnoj blagajni. Prije toga je tri godine radila u drugoj poslovnici u gradu, dok je ruski napad 3. kolovoza nije uništio.
Nekoliko dana kasnije, 20. kolovoza, ruski napad jedrilicom uništio je njezino novo radno mjesto - jedna osoba je poginula, 10 ih je ozlijeđeno kada je Rusija izvela devet napada jedrilicom na Kramatorsk.
Drovko kaže da se osoblje supermarketa u vrijeme napada skrivalo u skloništu.
"Iznimno je teško biti prisiljen mijenjati posao više od jednom u jednom mjesecu, a istovremeno proživljavati sve intenzivnije napade, ne samo na poslu već i kod kuće", kaže Drovko za Kyiv Independent.
"Ne spavamo, napadi su stalni i svaki put neočekivani... Čujemo glasne eksplozije i sve u nama se trza dok se instinktivno sklanjamo", opisuje.
Drovko, čiji su roditelji stariji od 70 godina, kaže da unatoč eskalaciji nije spremna pobjeći iz Kramatorska jer je teško pronaći stan za veliku obitelj i nedostajao bi joj dom, gdje god da ide - ovdje su nastale njezine najljepše uspomene: udaja za supruga, rođenje sada 20-godišnjeg sina, okupljanja vikendom s obitelji.
Nada se da će ove zime biti grijanja te dodaje da je nedavni nestanak struje trajao pet dana. Izuzetno je teško ne vidjeti kraj situacije, napominje. To potiče njezinu tjeskobu. Bolnice se počinju zatvarati, a grad koji poznaje cijeli svoj život, brzo se mijenja.
"Ne možemo vjerovati što se sada događa", kaže Drovko. "Grad umire", dodaje dok objašnjava kako su parkovi i dvorišta nekada bili puni djece koja se igraju, a sada su prazni.
'Sve se odjednom srušilo'
Niz ulicu sada uništenog supermarketa Chudo nalazi se štand s kavom gdje Lina, 54-godišnja konobarica, radi svaki dan.
Kaže da se boji raditi, posebno nakon nedavnog dnevnog napada ruskog FPV drona na zgradu iznad njenog štanda. Ali, nema puno izbora - trenutno je u Kramatorsku teško pronaći drugi posao.
Prisjeća se razbijenog stakla koje je padalo kada je dron udario. Požurila je u malu trgovinu mješovitom robom u blizini i sklonila se zajedno s ostalima.
"Sve se odjednom srušilo, vrata su eksplodirala, sve, strop je eksplodirao", kaže. "Bila je samo prašina. Nisam vidjela kamo trčati, nisam znala kamo trčati. Nisam se čak imala vremena uplašiti", dodaje.
Nakon nekoliko dana popravaka, štand s kavom ponovno je otvoren, a ona je nastavila s radom, boreći se sa stalnim strahom i stresom.
Jedino strašnije od rada u kafiću u Kramatorsku joj je povratak kući u 20 sati. Uglavnom živi sama u praznoj stambenoj zgradi. Pokušava se umoriti tijekom radnog dana, kako bi kod kuće čim prije zaspala, prije nego što je glasne eksplozije mogu držati budnom cijelu noć.
Kako je u stambenoj zgradi ostalo svega nekoliko ljudi, njezin najveći strah je da će biti "zaglavljena pod ruševinama" ako zgrada bude pogođena.
"Nadamo se (da će se situacija poboljšati), ali sve je manje nade", kaže Lina (nije pravo ime), koja je nekada radila kao učiteljica u vrtiću. U Kramatorsku planira ostati, osim ako ne dođe do potpune evakuacije. Boji se napustiti svoj rodni grad jer ju je strah da se možda nikada neće moći vratiti.
'Rat je, ali život se nastavlja'
Za neke stanovnike, Kramatorsk ostaje relativno sigurno utočište u usporedbi s njihovim gradovima pod ruskom okupacijom ili u sukobima koji su bliže prvoj crti bojišnice.
Jedna od njih je 43-godišnja Anna Zajceva iz susjedne Kostjantinivke u Donjeckoj oblasti. Radi u brijačnici u središtu grada, smještenoj pored popularnih kafića i trgovina.
Iz Kostjantinivke je pobjegla u veljači 2025. i izgradila život u Kramatorsku. Ovdje su preselili i mnogi njezini klijenti pa ovaj grad lakše doživljava kao svoj novi dom.
Zajceva radi šest dana u tjednu, a svaki dan obično ima pet do sedam klijenata od 11 do 19 sati. Na slobodne dane pokušava obavljati kućanske poslove i posjećuje Slano jezero u Slovjansku kako bi se sunčala.
Razumije da vjerojatno postoji rok do kada može ostati u Kramatorsku jer se situacija pogoršava, ali kaže da želi živjeti svaki trenutak i da joj je rad psihički pomogao.
"Rat je, ali samo sjediti i čekati da te nešto pogodi nije opcija", kaže za Kyiv Independent. "Život se nastavlja; živimo na jedini način koji je trenutno moguć", zaključuje.