Sjedila sam na terasi stana u Zürichu i hvatala wi-fi, grintajući na Švicarce što se toliko opiru Europskoj uniji. "Mogli su barem taj roaming riješiti", negodovala sam. Taman pred kraj godišnjeg odmora, stigao je neočekivan poziv da se krajem kolovoza zaputim u još jednu zemlju koja nije članica Europske unije, no za razliku od Švicarske, nema problema s roamingom – u Norvešku.
Hladno je!
Ova skandinavska zemlja zapravo nije bila visoko na mojoj wish listi zemalja koje želim posjetiti, pa sam u Norveško otišla gotovo pa „nepripremljena“ – bez očekivanja i bez nekog pretjeranog predznanja o tome što me čeka. Skoro pa i bez adekvatne odjeće, no srećom pa imam sjajnu logistiku (čitaj: moje doma) koji su me upozorili da tamo gdje idem nije baš najtoplije.
Sva sreća, jer sam outfit birala na način „a koju ćemo sada jaknu obući?“ i po Oslu šetala u jakni koju inače oblačim krajem studenog, za vrijeme malo blažih zimskih dan. Ako ste pomislili da su me zbog toga domaći čudno gledali, ne brinite, bilo je puno gorih od mene. Naime, čarape na šlape nisu prizori koje ćete vidjeti samo u Hrvatskoj kada turisti nahrupe na našu obalu. I ovdje ima takvih bisera, a razlika je jedino u tome da su im čarape deblje – i tamnije.
Kraljevina Norveška smještena je na sjeveru Europe te je jedna od najrjeđe naseljenih zemalja – ima oko 5,2 milijuna stanovnika. Prvog dana svog norveškog proputovanja posjetila sam glavni grad Oslo (ili kako Norvežani kažu „Ošlo“), grad neobične ljepote čiju hladnoću razbijaju fino uređene ulice u kojima ne nedostaje šarenog cvijeća.
Ulice Osla
Sjajna povezanost s gradom
Do Osla je valjalo nekako i doći, pošto sam bila smještena u hotelu kraj aerodroma, koji je od centra grada udaljen otprilike 45 kilometara. No to nije nikakav problem, jer je aerodrom jako dobro povezan s centrom. Osim autobusa i taksija, odmah ispod aerodroma nalazi se željeznička stanica pa je zapravo nekako najpraktičnije i najkomotnije (ako ne želite plaćati taksi), do grada doći vlakom. Kartu sam platila 110 NOK, što je oko 80-ak kuna. Karta vrijedi dva i pol sata, a kupila sam je na automatu koji su postavljeni na aerodromu.
Ako vam se čini skupo, može biti i skuplje. Naime, do grada vozi i takozvani „Airport Train“, odnosno „Flytoget“. Cijena njihove karte iznosi oko 160 NOK, a na njihovim službenim stranicama stoji da ćete u centru biti za nekih 20-ak minuta. Jeftinija verzija kojom sam ja putovala do centra stiže za 35 minuta, no tih petnaestak minuta razlike zapravo vam neće igrati nikakvu ulogu. Vlakovi su udobni, brzi, imaju punjače za mobitel, imaju nekoliko kanta za smeće (jer su ekološki osvješteni te se otpad odvaja), praktički ih ne čujete kada se vozite. Da skratim priču – nije to vlak iz nekog prošlog stoljeća kakvima se inače vozikamo u Hrvatskoj, tako da će vam biti sasvim svejedno vozite li se kojih desetak minuta duže.
Svaki kutak Norvežani su ukrasili cvijećem
Službena valuta u Norveškoj je norveška kruna, no te iste krune na zapravo vidjela nisam. Naime, u ovoj se zemlji sve plaća karticama – od shoppinga preko karata za vlak na automatima pa do pića u kafićima. Iako sam imala namjeru razmijeniti nešto novaca, jedan poznanik koji živi u Norveškoj kazao mi je da to zaista nije potrebno.
***
U restoranu u sklopu hotela u kojem sam odsjela, hrana i piće naručivalo se tako da skenirate QR kod koji vas odvede na njihov meni gdje možete naručiti što želite. Tamo možete odabrati da želite platiti karticom, možete odabrati i koliku napojnicu želite ostaviti konobaru, upišete podatke s kartice et viola - za dvije minute konobar vam nosi vaše malo pivo na stol, dok vam mobilno bankarstvo javlja da ste kraći za cca 85 kuna.
Jer da, kad smo kod Norveške, treba kazati da je ovdje sve skupo za naše prilike i za naša primanja. Pivo ćete platiti oko 70-ak kuna, cigarete 100-tinjak. I hrana nije jeftina, jela se u restoranima kreću od 150 kuna (najjeftinija) na više. Dobra je vijest da možete pojesti hot dog onako usput te ga platiti 25 NOK (nešto malo više od 18 kuna), a tih brzih specijaliteta možete pronaći na dosta mjesta u gradu. U prosjeku, sve je tri puta skuplje nego u Hrvatskoj, kažu dobro upućeni u norveška posla, ali su zato i plaće neusporedive, pa nije niti čudno da mnogi trbuhom za kruhom idu baš u ovu skandinavsku zemlju.
Iako je posjet restoranima „skup sport“ u Norveškoj, jedno je sigurno – losos kakav ovdje probate nećete probati nigdje drugdje. On je savršenog okusa, savršene teksture i boje i savršeno je pripremljen, a uz njega ćete dobiti savršen prilog. Znam da sam (pre)više puta upotrijebila riječ savršen, no zaista nikada u životu nisam jela tako dobar losos (a i sama ga četo pripremam i volim pripremati).
Ljupki grad pun cvijeća
Glavni grad Norveške ljupko je mjesto širokih popločenih ulica s jako tihim prometom. Naime, Norvežani vole električne automobile te puno ljudi upravo takve i posjeduje. Iako sam očekivala da će grad biti nekako "sirov", onako možda malo i vikinški, Oslo je zapravo totalno drugačiji - podosta miran i jako lijepo uređen grad. Da su ovim predjelima nekada harali Vikinzi, naslutiti se može tek kada se dođe do mora, gdje su usidreni veliki brodovi.
Obala u Oslu
Možda je tog dana bilo do tmurnog vremena, no njihovo more nije kao naše - ono je tamno, a djeluje čak pomalo i opasno. No, zanimljivo mi je zapravo bilo kako Norvežani to sivilo razbijaju cvijećem, kojeg ima svuda po gradu. Gdje god se ono moglo posaditi, oni su ga zasadili, posebice po frekventnim ulicama kojima se kreće najviše ljudi.
Lako do kraljevske rezidencije
Moj obilazak Osla bio je zaista brzinski, no neke važnije stvari sam obišla. Zapanjila me veličina Gradske vijećnice, na primjer. Zgrada je ogromna, a više djeluje kao kakva crkva nego kao mjesto u kojem obitavaju političari.
Gradska vijećnica u Oslu
Jedno od ljepših mjesta koje definitivno morate posjetiti u Norveškoj je Kraljevska palača, odnosno "Det kongelige slott", kako se službeno zove. Park ispred rezidencije otvoren je za javnost, što mi je također bilo jako interesantno. Naime, oko zgrade, nabrojala sam tek nekolicinu pripadnika kraljevske straže (njih pet, maksimalno šest). Ostala sam pomalo zatečena time - sjetila sam se, naime, Markovog trga, koji je već mjesecima opasan ogradama, a oko njega se nalaze brojni policijski službenici. Dok naši ne daju niti blizu, pripadnici kraljevske straže u Norveškoj zapravo su jako dragi, rado popričaju s turistima te se s njima fotografiraju. Da skratim - u Norveškoj možete najnormalnije doći do vratiju kraljevske palače, što je turistima zaista divan doživljaj.
Kraljevska palača u Oslu
Džemperi su lijepi, ali...
U Norveškoj je valjalo kupiti i neke suvenire. No, nemojte se začuditi ako u nešto kasnijem terminu "poljubite vrata" prodavaonica. Primijetila sam da dosta njih ima radno vrijeme do 18 sati, a puno kraće nego kod nas rade i muzeji.
Ako se date u potragu, pronaći ćete pokoje simpatično mjesto gdje možete kupiti kakvu zgodnu stvar. Mene su recimo oduševljavali njihovi džemperi, no oduševljenje je splasnulo kada sam vidjela cijene na njima. 900 NOK, ponegdje čak i 1500 NOK...No thank you, I'll pass. Za utjehu, kupila sam čarape. Nisu niti one bile nešto jeftine - to jest, bile su najjeftinije od svih u ponudi, a koštale su 60-ak kuna. Inače, puno se suvenira bazira na Vikinzima, ali i trolovima koje ćete susresti na svakom koraku.
Zgrada Sveučilišta u Oslu
Za one koji vole slatko, svakako predlažem da svrate do trgovina gdje se nalaze njihove čokolade marke Freia. Tamo ćete naći zanimljiv spektar boja, mirisa i okusa koje vrijedi ponijeti sa sobom kući.
Jedna poznanica koja već nekoliko godina živi u Oslu kazala mi je da su Norvežani narod koji voli živjeti bez stresa. Upravo se to može osjetiti u njihovom glavnom gradu - Oslo je miran i nekako pitom. Tu jure jedino romobili koji su jeftini i lako dostupni, pa su postali omiljeno prijevozno sredstvo i turista, ali i lokalnog stanovništva.
Park kod nacionalnog teatra
Oslo možda nije šik kao Pariz, nije užurban kao Rim, ali baš zato što je miran ćete se zaljubiti u njega. Šetnja njegovim ulicama kao da terapeutski djeluje na vas, dok bez stresa koračate ulicama - čas ste u gužvi, okruženi morem ljudi koji sjede po kafićima i restoranima ili koji kupuju nešto, a već drugi tren ste usamljeni na obali dok se pred vama prostire pučina i hladno more.
To je čista magija, ali na skandinavski način...
