Kako stvari zasad stoje, Denis Bećirović iz SDP-a BiH apsolutno je najveća senzacija izbora u Bosni i Hercegovini kao kandidat koji je apsolutnom većinom razbio Bakira Izetbegovića kao SDA-ovog kandidata za člana Predsjedništva BiH iz redova bošnjačkog naroda.
Tako su građani BiH bošnjačke nacionalne pripadnosti za svog člana Predsjedništva BiH izabrali, umjesto nacionalista Izetbegovića izabrali građanskog demokratskog političara da ih predstavlja. Ironija je totalna.
Za Izetbegovića je u kolovozu u intervjuu za Večernji list ratni član Predsjedništva Republike BiH Ivo Komšić rekao da "građanskom idejom samo prikriva svoj nacionalizam". Bećiroviću se, međutim, nacionalizam ne može predbaciti u baš nikakvoj konstrukciji.
Ako već ne prije, tome je dokaz bio događaj iz srpnja 2020. kada je Bećirović HDZ-ovog Dragana Čovića u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH potukao na njegovom terenu, odnosno na "hrvatskom pitanju". I tada je bila riječ o izbornim zakonima, te je Čović tada rekao da su "rijetke sredine kao Mostar" za kojega se nada da će se "odraziti njegova multietičnost".
No, Čović je tada rekao i to da bi volio da i u Tuzli postoje minimalne i maksimalne kvote. Na to mu se javio Bećirović, istaknuti BH SDP-ovac iz Tuzle. Poručio mu je neka, kad govori o Tuzli, i to u bilo kojem kontekstu, to čini s dužnim poštovanjem prema građanima Tuzle:
"Pogledajte popis stanovništva i uočit ćete da je Tuzla drugi ili treći grad po broju Hrvata u Bosni i Hercegovini u apsolutnom iznosu. Uočit ćete da je postotno gotovo isti broj Hrvata u Tuzli kao i 1991., a pogledajte koliko je Bošnjaka tamo gdje je vladao HDZ."
Čović se na te riječi djelomično povukao, ali je ipak predbacio parlamentarnom kolegi iz Tuzle da tamo "nemaju niti jednog Hrvata na funkciji u obrazovanju". Bećirović je odgovorom udario i po hrvatskom i po bošnjačkom nacionalizmu:
"To što nema na kantonalnom nivou, to je obratite koalicijskom partneru iz SDA, a u gradskoj vlasti Tuzle itekako ima. Ali, vaš problem je što su oni (Hrvati iz Tuzle) u SDP-u, a ne u HDZ-u."
Bećirović se zapravo pozvao na činjenicu da su u gradskom vijeću Tuzle u tom trenutku SDP-ovci držali stabilnu većinu plus gradonačelničko mjesto i Čović mu baš ništa nije mogao prigovoriti. Čak niti to da Hrvati u Tuzli očito glasaju za lijeve opcije, po definiciji građanske.
Čović se tada nije pobunio niti protiv konstatacije da je Tuzla zapravo "drugi ili treći grad" Hrvata u Bosni i Hercegovini po brojnosti. Ostalo je inače zapamćeno i to da pet mjeseci ranije je upravo Bećirović bio taj koji je tražio parlamentarnu raspravu na temu "protuustavnih aktivnosti Milorada Dodika iz SNSD-a", a ne netko iz nacionalističkih stranaka, posebno ne iz HDZ-a.
Bećirović se tada referirao na rezultate popisa stanovništva Bosne i Hercegovine iz 2013., onog popisa na čiju se službenu objavu rezultata moralo čekati sve do 2016. zbog "metodoloških neujednačenosti".
Odnosno, govorimo o onom popisu na kojem su se Bosanci i Hercegovci ili kakvima su se god smatrali masovno izjašnjavali, između ostalog, i Hotentotima, homo sapiensima, Rastafarijancima, Švabama, Hrvatima BiH, Pacifistima, Jugoslavenima Srbima, Jugoslovenima Bosancima, Vogoncima (što je štos iz kultnog ZF romana Douglasa Adamsa "Vodič kroz galaksiju za autostopere) itd.
U svoj toj raznolikosti na kraju su Bošnjaci, Srbi i Hrvati svejedno uspjeli ostati dominantne nacionalnosti u BiH, usprkos mahom urbanim kojekakvim etničkim zastranjenima što iz protesta što iz zafrkancije. Najveća naselja s više od 100.000 stanovnika i sa statusom grada u BiH su ispali, kako se očekivalo, administrativno raskomadano Sarajevo, potom Banja Luka, pa Tuzla, Zenica, Bijeljina i Mostar.
Ispostavilo se da se u Tuzli od 110.663 stanovnika njih 15.396 izjasnilo Hrvatima, što automatski iz konkurencije top liste gradova BH Hrvata isključuje sve one s manje stanovnika od npr. Stolca. U Sarajevu je ispalo da se Hrvatima izjasnilo 13.604 stanovnika, u Mostaru 51.216, u Zenici 8729, u Banjoj Luci 5104…
Tomislavgrad administrativno jest popisan sa svojih 31.592 stanovnika, ali od toga je urbanog stanovništva samo 17,7 posto, odnosno samo 4575 Hrvata u urbanim naseljima, što je u svakom slučaju manje od broja Hrvata u najstrožim gradskim centrima i Tuzle i Zenice. Da se ne govori o mjestima poput Širokog Brijega, Ljubuškog, Čapljine…
Tako da, kada je BH SDP-ovac Bećirović prije dvije godine spustio HDZ-ovcu Čoviću da on u parlamentu predstavlja izbornu jedinicu oko grada koji je ujedno "drugi ili treći grad Hrvata u BiH", očito je imao u vidu popis stanovništva iz 2013. i administrativno podjelu po kojoj su Hrvati u BiH najbrojniji u Mostaru, a odmah potom u Tuzli, Sarajevu itd.
