Ni poruke mira iz svih govora na 25. obljetnici Oluje u Kninu, ni iskazani pijetet svim, pa i srpskim žrtvama, čak ni premijerovo spominjanje mjesta na kojima su počinjeni ratni zločini nad Srbima, ništa nije bilo dovoljno da Aleksandar Vučić ublaži tvrdu nacionalističku retoriku.
Za predsjednika Srbije, koji je u Glini tijekom rata okupirana hrvatska područja nazivao srpskim, Oluja je najveće etničko čišćenje u Europi poslije Drugog svjetskog rata, a odlazak SDSS-ova predstavnika u Knin čin koji mu ne pada na pamet podržati.
.Ako se netko nadao da će dva dana nakon obljetnice Oluje i nikad
pomirljivijih govora, predsjednik Srbije Aleksandar
Vučić možda ipak omekšati stav o prisustvu predstavnika
Srba u Kninu, nade su se rasplinule čim je krenuo odgovarati na
pitanje: ''Mislim da je to bila suviše važna stvar i da su
trebali pokušati donijeti odluku u dogovoru i sa Srbijom''.
Za obrazloženje Borisa Miloševića da svoj
dolazak u Knin smatra zalogom za budućnost, kako bi se prekinula
spirala mržnje, Vučić očito razumijevanja nema: ''To da nas
uvlačite da kažemo da Oluja nije etničko čišćenje i da nije
zločin, a ja to danas kažem, pitajte te koji su bili na proslavi
da to isto kažu. Ja to neću reći, možete me smijeniti odavde
koliko god puta, možete mi glavu skinuti milijun puta, ja to neću
reći. Za mene je Oluja najveće etničko čišćenje poslije Drugog
svjetskog rata na tlu Europe, a ako vi znate neko veće, recite mi
koje je veće''.
Izjavu predsjednika Srbije komentirao je hrvatski šef diplomacije
Gordan Grlić Radman: ''Nama je žao da je
političko vodstvo još uvijek na crti poražene velikosrpske
politike Slobodana Miloševića, a ovo uplitanje u
unutarnja politička pitanja druge države je protivno temeljnim
načelima međunarodnih odnosa i međunarodnog prava. Sva
pitanja nacionalnih manjina pa i srpske manjine rješava se u
Hrvatskoj''.
Vučić se ujedno obrušio i na, kako je rekao, linč koji se protiv
njega vodi u hrvatskim medijima, rekavši kako je u zadnjih šest
mjeseci protiv njega napisano 1014 tekstova: ''Pokažite mi ijedan
hrvatski medij koji je pohvalio ili rekao jednu pristojnu riječ
za ono što se zbivalo na Rači. Nema ga''.
Možda je Vučiću zasmetalo što se u izvještajima o komemoraciji
isticala scenografija nalik na igrokaz - na mostu postavljene
traktore, prikolice, automobile i statiste kao podsjetnik na
izbjegličku kolonu. Pritom, u gotovo polusatnom govoru Vučić ni
riječ nije rekao o srpskoj agresiji i okupaciji hrvatskog
teritorija od '91. do '95. Ništa o tome nije rekao ni danas, ali
je rekao da je u Hrvatskoj 10 puta više incidenata na nacionalnoj
osnovi i da se Srbi u Hrvatskoj boje izjašnjavati Srbima. I
pritom se prisjetio posjeta Hrvatskoj prije dvije godine: ''Bio
je jedan dio posjeta u kojem se užasno osjećao, posjeta
Vrginmostu, i posjetio sam jednu srpsku familiju. Bolje da ne
govorim da su ljudi počeli govoriti normalno tek kad su se
spustile rolete. To dovoljno govori o strahu i koliko se naš
narod plaši''.
Tada, kao ni danas, predsjednik Srbije nije izrazio žaljenje za
svoje ratnohuškačke istupe upravo na tom teritoriju za vrijeme
srpske okupacije. Ispriku Aleksandra Vučića, kako se čini, možda
više ne treba ni očekivati.