Jedne sve ovo podsjeća na Sovjetski savez, a druge na Europsku uniju. U neku ruku su oba modela bila inspiracija za Euroazijsku gospodarsku uniju (EAU), piše Deutsche Welle. Naime, Rusija je u četvrtak s Bjelorusijom i Kazahstanom potpisala sporazum o osnivanju EAU, organizacije namijenjene daljnjem jačanju odnosa te tri bivše sovjetske republike koje su već povezane carinskom unijom.
Termin osnivanja ove unije je povezan i s trenutnom krizom u Ukrajini. Ruski predsjednik Vladimir Putin već godinama je različitim sredstvima pokušavao svog najvećeg slavenskog susjeda pridobiti za svoj kontra-projekt Europskoj uniji. Na pritisak Moskve tadašnji ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič je krajem 2013. odbio potpisati već dogovoreni Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s Bruxellesom, što je izazvalo revoluciju koja ga je koštala predsjedničke funkcije. I to je na kraju bilo odlučujuće da Ukrajina ne pristupi EAU.
'Ovo nije uspostavljanje novog sovjetskog imperija'
Dakle, sad su tu samo tri zemlje koje bi htjele u ljeto 2010. osnovanu carinsku uniju pretvoriti u Euroazijsku uniju s mnogo dubljom gospodarskom i političkom suradnjom. Strateški cilj tog projekta iz ruskog ugla protumačio je Andrej Susdalcev s moskovske visoke ekonomske škole HSE. "Rusija ne može biti velika sila bez vlastite integracijske grupe koja će se brzo razvijati", kaže on.
Suprotnog je mišljenja Vladimir Šarihin, zamjenik direktora GUS instituta (Savez bivših sovjetskih republika) koji je blizak Kremlju, koji smatra da se ovdje definitivno ne radi o ponovnom uspostavljanju sovjetskog imperija. Mnogo više je riječ o tome da zemlje koje su uključene u uniju pokušavaju po mogućnosti stvoriti jedan veliki zajednički i efikasan gospodarski prostor. "Jedan od razloga za stvaranjem Euroazijske unije je također taj što je formiranje gospodarskog saveza između EU i Rusije u fazi stagnacije", smatra Šarihin. "A do toga nije došlo iz više razloga, bez sumnje također i zbog toga što su SAD sa zavišću gledale na ovu ideju", smatra ovaj stručnjak.
Dakle, Rusija se zbog toga odlučila na formiranje vlastitog integracijskog projekta, pogotovo zbog toga, kako smatra Šarihin, što globalizacija vodi stvaranju "velikog gospodarskog klastera (mreže proizvođača, trgovinskih komora...)". Primjeri za to su Europska unija, NAFTA u Sjevernoj i Merkosur u Južnoj Americi.
'Većinu naših proizvoda, pored starih kupaca, niko ne želi'
Prvenstveno gospodarske razloge za osnivanje Euroazijske gospodarske unije vidi i Sergej Prihodko s liberalnog Instituta za ekonomsku politiku Gajdar. On ukazuje i na to da za mnoge ruske, kazahstanske i bjeloruske kompanije veze iz sovjetskog vremena često predstavljaju jedinu mogućnost za međunarodno poslovanje. "Preciznije govoreći: većinu naših proizvoda, pored starih kupaca, nitko ne želi. Zato je ova suradnja od međusobne koristi", objašnjava Prihodko.
Ovaj stručnjak međutim ne smatra da će Euroazijska gospodarska unija biti stabilan i efikasan savez. Naime, zabrinjava ga činjenica da se države članice, kao i potencijalni drugi kandidati za članstvo u EAU (poput Armenije i Kirgistana) vrlo razlikuju po razvijenosti, i u tržišnom, i u političkom smislu. Taj problem primjećuje i Andrej Susdalcev, koji ukazuje na Kazahstan i Bjelorusiju: jača integracija s autoritarnim režimima je zapravo teško zamisliva, jer odstupiti od dijela kompetencija i dijela suvereniteta u korist EAU protivno je vladarima koji žele svu moć u svojim rukama. Ali da bi postigla svoje geopolitičke ciljeve, Rusija nema drugog izbora nego to pokušati s ovim zemljama.
Susdalcev je uvjeren da je snažnije vezivanje za Rusiju u principu od interesa za susjedne narode. "Bjelorusija, recimo, bez tog povezivanja ne bi mogla prežvjeti ni tjedan dana", vjeruje taj docent. I Vladimir Šarihin s Instituta GUS smatra da će Euroazijska gospodarska unija, kao i sadašnja carinska unija, uspjeti ostvariti suradnju i kompatibilnost s EU-om. "Cilj nije okretanje leđa Europskoj uniji", zaključuje Šarihin. http://www.dw.de/putinova-konkurencija-europskoj-uniji/a-17670115
