Četiri tjedna kao vječnost. Invazija Rusije na Ukrajinu 24. veljače 2022. je najmračniji dan 21. stoljeća za Europu. Od tada, u kiši ruskih bombi ginu ljudi, prijateljstva i iluzije. Stari mirovni poredak kontinenta je također mrtav, a kako će novi izgledati – tek se treba odlučiti.
Prva privremena procjena je gorka. Zahvaljujući sveobuhvatnim informacijama američkih obavještajnih službi, ovaj rat nije bio iznenađenje. Međutim, većina zapadnih stručnjaka, kao i ukrajinsko rukovodstvo, očekivali su samo ograničeni napad u istočnoj Ukrajini, a ne napad u nacističko-njemačkom stilu 1939. godine na Poljsku.
Ratovi ne idu onako kako generali planiraju
Iz današnje perspektive, jedno je jasno: Kijev je trebao mnogo ranije narediti opću mobilizaciju i evakuaciju ljudi. Ova pogrešna procjena vjerojatno je i zbog činjenice da je prethodni rat, koji je počeo aneksijom Krima 2014. godine, ostao regionalno ograničen. Većina ljudi u Ukrajini nije imala pojma kako je to biti brutalno bombardiran. Podcijenili su opasnost.
No, teško ih je kriviti za tu grešku. Nitko od nas nije želio vjerovati da su ruski predsjednik Vladimir Putin i njegova vojska sposobni za takvo barbarstvo, piše novinar DW-a Roman Gončarenko. Ideja da bi većina Rusa pozdravila ovaj rat također je za mnoge bila nezamisliva. Ovo tužno saznanje čovjek ne želi prihvatiti čak ni nakon četiri tjedna.
U mnogim ukrajinskim i zapadnim analizama se tvrdi da je Putinov tzv. "blitzkrieg“ propao. U međuvremenu, Moskva kaže da sve ide po planu. I jedno i drugo je točno, ali ratovi uglavnom nikada ne idu onako kako su generali planirali. Naravno, Kremlj je očekivao bržu pobjedu i manje vlastitih gubitaka. Ali, teško je povjerovati da je Putin zapravo očekivao kapitulaciju u roku od nekoliko dana. Ukrajina je jednostavno prevelika za to. Putinov ratni plan je vjerojatno polako uništiti susjednu zemlju – pod pretpostavkom da Rusija ima više vojnika, više oružja i više novca.
Trenutno ima malo tračaka nade, ali ih ipak ima. Najvažniji zaključak: Ukrajina može zadržati, pa čak i zaustaviti nadmoćnu rusku vojsku. Za to postoje dva razloga: prije svega, to je ukrajinski borbeni duh. To vrijedi i za civile koji čak i u već okupiranim područjima kao što je grad Herson na jugu Ukrajine, stoje na putu ruskim tenkovima s ukrajinskim zastavama. Drugi razlog ima mnogo imena: na primjer Javelin ili Stinger. To je prije svega protutenkovsko oružje, to su sustavi za protuzračnu obranu, koje su SAD i Velika Britanija, ali i druge zemlje NATO-a, požurile isporučiti tjednima prije napada na Ukrajinu. Bez ovog obrambenog oružja, Rusija je do sada mogla zauzeti mnogo veće područje Ukrajine.
Embargo odmah!
U tome je i odgovor na pitanje može li Putinov rat ipak propasti. Može propasti zbog borbenosti Ukrajinaca, kojima je, međutim, potrebna znatno veća i, prije svega, brža podrška. Konkretno, to znači: još oštrije ekonomske sankcije, potpuno, a ne samo polovično izbacivanje iz SWIFT-a i embargo na rusku naftu i plin, i to odmah! Da, bolno je, a ipak nužno s obzirom na masakr u Ukrajini. Ali, podrška također znači: više isporuka oružja! NATO, iz razumljivih razloga, ne želi obarati ruske avione i rakete s ukrajinskog neba kako bi izbjegao izravnu konfrontaciju s Moskvom. Ali borbeni avioni za oružane snage Ukrajine mogu se i moraju isporučiti, kao i najsuvremeniji sustavi za protuzračnu obranu.
To nije laka odluka. Rusija prijeti Zapadu odmazdom i uporabom nuklearnog oružja. To nije blef, opasnost je stvarna. Ipak, Zapad mora krenuti tim putem – pažljivo, korak po korak. Vara se svatko onaj tko misli da bi se Putin zadovoljio uništavanjem Ukrajine i zaustavljanjem na zapadnoj ukrajinskoj granici. Zapad mora konačno prepoznati obujam ovog rata i – ponašati se u skladu s tim.
Situaciju u Ukrajini možete pratiti OVDJE.
