Rašireno je uvjerenje da su zapadne sankcije Rusiji pale u vodu. Zagovornici ove teorije ukazuju na makroekonomske pokazatelje koji sugeriraju da se rusko gospodarstvo pokazalo otpornim. Kritičari također naglašavaju kako sankcije nisu imale željeni učinak: na kraju krajeva, ruski predsjednik Vladimir Putin ne pokazuje ni nakane da prekine svoj katastrofalni rat protiv Ukrajine.
Ti su argumenti, međutim su, pogrešni, ističe za Foreign Affairs bivši ruski doministar energetike Vladimir Milov.
Pripremili se za sankcije za koje su znali da slijede
Važno je napomenuti da je Rusija imala priliku pripremiti svoje gospodarstvo od zapadnih sankcija prije nego što je Putin objavio rat. Za početak, Rusija je akumulirala znatne financijske rezerve. Od 2014. Rusija je povećala trgovinu s Azijom, što joj je omogućilo da izdrži smanjenje trgovine sa Zapadom.
Jačanje represije
Što je najvažnije, Putin je agresivno ojačao svoj represivni stroj kako bi odvratio masovne prosvjede protiv sve lošijeg životnog standarda. Zbog svih tih razloga, očekivanja da će zapadne sankcije uzrokovati brzi raspad ruskog gospodarstva — i Putinova režima — bila su nerealna.
Putin je uložio značajna sredstva u kampanju dezinformiranja čiji je cilj zavesti zapadne kreatore politike o stvarnim učincima sankcija. Ali nemojte se zavaravati: one uistinu guše rusko gospodarstvo. A širenje mita da nisu učinkoviti moglo bi potaknuti kreatore politike da ih odustanu, dajući Putinu pojas spasa.
Friziranje podataka
Tvrdnja da je rusko gospodarstvo pokazalo izuzetnu otpornost na sankcije ovisi o pogrešnim makroekonomskim pokazateljima. Konkretno, kritičari sankcija ističu jačanje rublje, skromno smanjenje ruskog BDP-a i nisku nezaposlenost. Ali ove brojke zapravo ne odražavaju stanje na terenu.
Uzmimo nezaposlenost. Službena nezaposlenost trenutno iznosi 3,7 posto, a nezaposleno je samo 2,7 milijuna Rusa. To je rekordno nisko. Realnost je, međutim, takva da je krajem trećeg tromjesečja 2022. gotovo pet milijuna ruskih radnika bilo izloženo različitim oblicima skrivene nezaposlenosti.
Nije vrat nego šija
Štoviše, 70 posto njih bilo je na neplaćenom dopustu. Ako se razlika između neplaćenog dopusta i nezaposlenosti čini semantičkom, to je zato što jest. Zapravo, 10 posto ruske radne snage je bez posla. To je usporedivo s najgorim razinama u 1990-ima, tijekom druge polovice kojih je 10 do 13 posto Rusa bilo nezaposleno.
Prisilno jačanje rublje koje potkopava gospodarstvo
Još jedna obmanjujuća statistika je tečaj rublje. Istina, rublja je ojačala, ali samo zato što je vlada otežala ruskim poduzećima i pojedincima da povlače novac i pretvaraju ga u stranu valutu. Takozvanu jaku rublju podupiru drakonske kontrole valute i pad uvoza. Ta je politika ozbiljno naštetila industrijama poput sektora proizvodnje čelika: proizvodnja gotovog čelika smanjila se za više od sedam posto u 2022.
BDP se 'šlepa' na ratnoj proizvodnji
Kreatori politike koji kritiziraju sankcije ukazuju na projekciju ruskog ministarstva financija da će se BDP zemlje smanjiti za 2,7 posto, što bi, čini se, podrilo tvrdnju da gospodarstvo tone. Imajte na umu, međutim, da ova brojka BDP-a uključuje rastuću proizvodnju vezanu uz vojsku. Novoproizvedeni borbeni tenk odmah poslan na front i pogođen ukrajinskim projektilom Javelin i dalje se računa kao nominalni doprinos ruskom BDP-u.
U svakom slučaju, drugi pokazatelji govore o daleko ozbiljnijoj kontrakciji gospodarstva nego što govore službeni podaci o BDP-u. Vjerojatno najistaknutiji pokazatelj ruske gospodarske aktivnosti prihodi su iz izvora koji nisu izvoz nafte i plina, a ta je brojka u listopadu 2022. pala za 20 posto u odnosu na godinu ranije. Sankcije su najviše pogodile prerađivačku industriju, dio ruskog gospodarstva koji najviše ovisi o zapadnim tehnologijama i dijelovima. Proizvodnja ruske automobilske industrije, koja izravno ili neizravno osigurava posao za 3,5 milijuna ljudi, pala je za dvije trećine u 2022.
Čak i centralna banka daje drugačije brojke od Kremlja
Ruske brojke koje pokazuju razinu inflacije koja se može kontrolirati također dovode u zabludu. Čak i ruska središnja banka trenutačno izvješćuje da je promatrana inflacija - to jest, kako javnost gleda na povećanje cijena, prema anketama - 16 posto, ili više od četiri postotna boda više od službene statistike, što je nešto manje od 12 posto. Jaz između službenih brojki i životnog iskustva ljudi je razumljiv jer se životni standard Rusa naglo pogoršava.
Čak se i na hrani štedi
Prema anketi koju je objavila privatna ruska istraživačka tvrtka Romir u listopadu 2022., 68 posto Rusa primijetilo je smanjenje ponude robe u trgovinama u posljednja tri mjeseca. Prema Ruskom centru za istraživanje javnog mnijenja, 35 posto Rusa bilo je prisiljeno smanjiti svoju potrošnju na hranu 2022. Zaklada za javno mnijenje, ruska organizacija za ispitivanje javnog mnijenja, izvijestila je u prosincu 2022. da samo 23 posto Rusa smatra svoju osobnu financijsku situaciju dobrom.
Ukratko, sankcije imaju dubok učinak na rusko gospodarstvo. Putin pokušava poboljšati financijske izglede svoje zemlje zamjenom uvoza ili favoriziranjem razvoja domaćih industrija i smanjenjem ovisnosti o uvozu proizvedenih proizvoda; preusmjeravanjem trgovinskih i investicijskih tokova u Aziju; i nabavkom poluvodiča i druge robe iz zemalja poput Turske kako bi se zaobišle zapadne sankcije. Nijedan od ovih pristupa neće riješiti probleme Rusije.
Dugoročno, Rusija srlja u ponor
Zamjena uvoza ne funkcionira iz očitih razloga. Prepuštanje tržišnog udjela tvrtkama koje ovise o izrazito monopolističkom okruženju neizbježno dovodi do inferiorne robe po višim cijenama. Ne potiče inovacije niti potiče proizvodnju boljih proizvoda. Azijske zemlje poput Kine i Indije uglavnom su zainteresirane za kupnju jeftinih ruskih sirovina poput nafte, plina, ugljena i plina uz značajan popust. Čelnici tih zemalja nisu zainteresirani za pomoć Rusiji u razvoju vlastitih konkurentnih proizvodnih sektora.
Rusija je bila donekle uspješna u zaobilaženju sankcija uvozom vitalne robe proizvedene na Zapadu, poput dijelova za proizvodnju preko trećih zemalja, prvenstveno Turske: do trećeg kvartala 2022., ruski uvoz iz te zemlje porastao je na više od milijardu dolara mjesečno, otprilike dvostruko više od podataka iz istog kvartala prethodne godine. Ali zapadne vlade mogu upotrijebiti diplomatski pritisak kako bi zatvorile te rupe. A Putin ne može računati na strane investicije da podupru rusko gospodarstvo. Predviđa se da će bijeg kapitala iz Rusije 2022. iznositi 251 milijardu dolara, prema ruskoj središnjoj banci.
Daleko od kolapsa, ali...
Sve ovo ne znači da je Putinova vlada na rubu kolapsa. Putin je uništio organiziranu političku oporbu nakon što je zatvorio vodećeg disidenta Alekseja Navaljnog i poslao većinu drugih najistaknutijih oporbenih ličnosti Rusije u zatvor ili u egzil. Uspješno je zastrašio rusko stanovništvo uvođenjem strogih zatvorskih uvjeta za one koji prosvjeduju protiv njegovog vodstva: Rusi se suočavaju s kaznom do 15 godina zatvora za “politički ekstremizam” ili “diskreditiranje ruskih oružanih snaga”.
Rusi dugo šute, ali kad ustanu, promjena dolazi naglo
Ali javno mnijenje je usmjereno protiv Putina. Kao što pokazuje raspad Sovjetskog Saveza, nakon što dugo potiskivano javno nezadovoljstvo izbije na površinu, promjena se može dogoditi brzo. Zbog toga kreatori politike moraju sankcijama dati vremena da počnu raditi. Očekivati trenutne rezultate je nerealno, pa čak i kontraproduktivno. S obzirom na vrijeme, sankcije bi mogle odvratiti rusko agresivno ponašanje. Zapadni kreatori politike moraju provesti detaljnu analizu učinka sankcija umjesto prihvaćanja uskog skupa manipuliranih pokazatelja. I prije svega moraju biti strpljivi.
