Vladimir Putin je u srpnju 2021., šest mjeseci prije početka agresije na Ukrajinu, u ruskim propagandnim medijima objavio svoj autorski tekst pod nazivom "O povijesnoj uniji Rusa i Ukrajinaca". Očekivano, glavne točke ovog teksta su bile da "su Rusi, Bjelorusi i Ukrajinci jedan isti narod", te da "se današnja Ukrajina nalazi na teritoriju koji je oduvijek smatran dijelom Rusije".
Ipak, Rusija je bila pred mogućnošću da i teritorij današnje Ukrajine, ali i one daleko bliže Moskvi izgubi za samo nekoliko mjeseci u ljeto i jesen 1941. Operacija Barbarosa, veliki pokret vojske Sila Osovina koji je počeo u lipnju te godine, na Istočnom frontu je bio u najvećem dijelu uspješan, te su one za kratko vrijeme došle blizu Moskve. A onda je na scenu stupila Amerika.
Pomoć koja je promjenila tok rata i povijesti
Nekoliko mjeseci prije velikog pokreta nacista u Europi, američki Kongres je već radio na mjerama za pomoć saveznicima u Europi. Prvobitno nazvan "Act of Mutual Defense of United States", ovaj program je nakon usvajanja u američkom Kongresu ubrzo dobio naziv "Lend and Lease Act of 19412, i kao takvog ga je potpisao tadašnji predsjednik Franklin D. Roosvelt. Suština ovog zakona je bila pomoć zemljama van SAD koje su trpjele najveće posljedice napada Sila Osovine - na prvom mjestu Velikoj Britaniji, Rusiji, Francuskoj i Kini.
Po visini pomoći prva je bila Britanija, sa 31,4 milijarde tadašnjih dolara. Rusija je bila na drugom mjestu, s 11,3 milijarde dolara, što je između 120 i 150 milijardi današnjih dolara. Francuska je dobila oko 3,2 milijardi dolara, Kina 1,6 milijardi, a svi ostali saveznici SAD oko 2,6 milijardi. Ipak, sve ove cifre su samo okvirne, budući da je tijekom Drugog svjetskog rata pomoć u oružju, hrani i nafti često "interventno" mijenjala svoju destinaciju. Tako je veliki dio pomoći namjenjene Britaniji i Francuskoj na kraju završio na Pacifiku, gdje se SAD borio s Japanom i njegovim saveznicima.
Ukupna izdvajanja SAD za "Lend and Lease" (eng. Pozajmi i Iznajmi) su se do kraja 1945. kretala oko 50,3 milijardi tadašnjih dolara, što je između 650 i 700 milijardi danas. Neki povjesničari procjenjuju da bi se u ovaj iznos trebali uključiti i troškovi američkih snaga u poslijeratnoj Europi, budući da su savezničke komande ostale u nekim zemljama i do ranih pedesetih.
Predsjednik Roosvelt je kao glavnog "blagajnika" programa postavio svog prvog savjetnika, Harryja Hopkinsa, koji je zatim formirao i Ured za pomoć i pozajmice (Office of Lend and Lease Administration), na čijem je čelu bio tadašnji državni tajnik Edward R. Stettinius. Početkom 1942., predsjednik Roosvelt će donijeti i tzv. Sovjetski protokol u okviru programa "Lend and Lease", po kome je sovjetskoj Rusiji bila odobrena "bezuvjetna pomoć". Najveći dio pomoći je išao preko Arktičkog koridora, koji je bio i najkraći put brodovima do Rusije, ali je obuhvaćao prolaz kroz vode Norveške koja je u to vrijeme bila već okupirana, i u kojima su neprestano patrolirale njemačke podmornice (U-Boot).
Američka pomoć Rusiji je na kraju bila u ukupnoj količini od preko 14 milijuna tona. Preko 400 tisuća lakih terenskih vozila, 12 tisuća teških oklopnih vozila, od kojih oko 7000 tenkova i različitih artiljerijskih vozila, najviše M-3 Lee i M-4 Sherman, oko 11 tisuća aviona i drugih zrakoplova - Bell P-39 Cobra, Douglas A-20 Havoc i Bell P-63 Kingcobra, te 4,4 milijuna tona hrane.
Situacija na Istočnom frontu
Pomoć u hrani je bila od važnosti za sve sovjetske trupe u čitavoj dužini Istočnog fronta, budući da je zbog loše logistike, prekida opskrbe i slabih prinosa poljoprivrede širom zemlje, glad u velikom broju slučajeva bila opasnija od samih nacističkih snaga. Također, velik dio sovjetskih aviona je bio za kratko vrijeme uništen na početku rata, često i na samim aerodromima, kao posljedica njemačkih bombardiranja.
Zbog nemogućnosti da se opskrbljuju dijelovima i materijalima, sovjetske vojne tvornice su do kraja rata uspjevale proizvesti (u najvećem dijelu popraviti i prepraviti već postojeće) samo između 500 i 600 aviona godišnje. Ključna promjena u opskrbi sovjetskih snaga je bilo uključivanje nekoliko američkih transportnih aviona Douglas C-47 Skytrain te dva Consolidated Catalina Model 28. Od sredine 1942. do kraja rata, u drugoj i trećoj tranši pomoći (Second and Third Protocol), iz SAD-a je stiglo oko 200 tisuća kamiona, 35 tisuća motocikala, 2,5 milijuna tona nafte, kerozina i ulja, oko 1900 lokomotiva i 1000 različitih vrsta vagona.
Također, ogromna količina hrane poput konzervi mesa, paketa šećera, brašna, soli i drugih trajnih proizvoda pokazala se kao vjerojatno odlučujući faktor u obrani Rusije i njenom kasnijem napredovanju ka Berlinu. Danas se procjenjuje da je oko 53 posto ukupno potrošene municije i eksploziva na Istočnom frontu stiglo upravo u okviru "Lend and Lease". Tvrtka Ford je čak i jednu svoju cijelu tvornicu guma u gradu River Rouge razmontirala i poslala Sovjetima. I Velika Britanija je poslala značajnu pomoć. Oko 7 tisuća zrakoplova (najviše tipa Hurricane), 27 bojna broda, oko 5 tisuća tenkova (od kojih 1300 unaprijeđenih kanadskih Valentine), oko 5 tisuća teških mitraljeza, te oko 4 tisuća vozila za prvu pomoć.
Kako Putin čita povijest?
Današnji ruski lider je veći dio svoje karijere proveo kao agent KGB-a u Istočnoj Njemačkoj, u borbi protiv "zlog Zapada i kapitalističke doktrine". Poznato je da je Putin jedan od "najvećih tragičara" raspada SSSR-a, kojeg je smatrao "najvećom geopolitičkom katastrofom u dvadesetom stoljeću".
Ipak, Putin bi kao desetljetni lider Rusije morao znati i dalju povijest, te veoma kompleksne odnose s drugim zemljama u Europi. Da, današnja Ukrajina jest kroz stoljeća bila najvećim dijelom pod kontrolom Rusije što, opet, današnju agresiju "na svoj narod" čini još većom povijesnom greškom. Budući da se povijest često naziva "učiteljicom života", ona bi Putina mogla podsjetiti i na razloge zašto se "savršeni" SSSR raspao početkom devedesetih, ali i tko je Rusiji pomogao da se danas na Crvenom trgu ne vijori - njemačka zastava.
POGLEDAJTE VIDEO: Zelenski upozorava: 'Ako se ne zaustavi Putina krenut će na zemlje NATO-a'
