Pognute glave, potišten i blago iznerviran, Vladimir Putin je u tišini slušao kako tadžikistanski autokratski veteran Emomali Rahmon koristi priliku koju mu je pružilo regionalno okupljanje - summit Zajednice neovisnih država (ZND) u glavnom gradu Kazahstana Astani - kako bi izgrdio ruskog predsjednika i zahtijevao od njega "poštovanje". Bila je to snimka koja je najbolje posvjedočila o nevolji u kojoj se nalazi Moskva, osam mjeseci od početka navodno munjevitog rata u Ukrajini, piše Bloomberg.
Tadžikistan nije bilo kakav saveznik. To je siromašna nacija od nekih 10 milijuna, ali tamo se nalazi i jdna od ruskih vojnih baza. Novčane doznake od radnika koji rade u Rusiji činile su više od četvrtine tadžikistanskog BDP-a, čak i tijekom pandemije. Krajem lipnja, kada su Putinu trebala sigurna odredišta za turneju u inozemstvo nakon invazije, započeo ju je kod Rahmona i odmah po dolasku rekao da je došao na "prijateljsko tlo".
Rahmonov solilokvij - šamar za Putina
Pa ipak, prošloga petka dogodio se ovaj neugodan sedmominutni Rahmonov solilokvij pred Putinom, pregledan više od 8 milijuna puta na YouTubeu.
"Uvijek smo poštivali i poštujemo interese našeg najvažnijeg strateškog partnera", rekao je Rahmon Putinu na summitu u Astani. "Ali i mi želimo da se nas poštuje", dodao je.
Središnja Azija, a posebno Tadžikistan, ne raskida veze s Putinom zbog Ukrajine. Gospodarske i trgovinske veze s Rusijom i dalje su vitalne za širu regiju, a i sam Rahmon se zalagao za više ulaganja i pažnje, a ne manje. Invazija Rusije na Ukrajinu sigurno nije prošla nezapaženo, osobito od strane država poput Kazahstana sa značajnom etničkom ruskom manjinom i izravno ugroženom od strane jastrebova iz Kremlja, ali Rahmon nije govorio o ratu. Ovdje se radilo o ruskoj poljuljanoj vojnoj, ekonomskoj i političkoj moći Kremlja i njezinim implikacijama. Učinak možda neće biti previše različit.
Rusija trajno gubi snagu u središnjoj Aziji
Očito je da je katastrofalan napad na Ukrajinu odvratio Rusiju od njenih interesa drugdje. To je ujedno olakšalo zakuhavanje neprijateljstava, uključujući ono između Tadžikistana i susjednog Kirgistana. Ponovno su rasplamsane napetosti između Armenije i Azerbajdžana. Pa ipak, nije se ponovila demonstracija sile iz siječnja, kada su trupe Organizacije Ugovora o zajedničkoj sigurnosti (ODKB) predvođene Rusijom dopremljene u Kazahstan kako bi pomogle uspostaviti red nakon uličnih prosvjeda. Iskazujući nezadovoljstvo reakcijom na zatraženu pomoć, Kirgistan je jednostrano otkazao zajedničke vježbe "Neuništivog bratstva" prošlog tjedna, a armenski je čelnik pod velikim pritiskom da se potpuno povuče iz spomneute organizacije koja okuplja dio bivših sovjetskih republika.
To je i više od privremenih trzavica. Moskva, dugo opsjednuta svojim statusom velike sile, trajno gubi snagu u središnjoj Aziji koja, međutim, ostaje vezana za Rusiju kroz trgovinu i plinovode, što se neće promijeniti preko noći. Kazahstan, unatoč svom pažljivom diplomatskom balansiranju, ovisi o Rusiji za svoju glavnu rutu izvoza nafte. A Moskva je dugo bila u stanju koristiti kulturne i povijesne veze s vladajućim elitama tih država kako bi nadoknadila nesposobnost uključivanja u infrastrukturnu diplomaciju i ekonomsko uvjeravanje na način kako to radi Kina. Ali sovjetska sjećanja blijede, osobito kad se tome pridoda invazija i sankcije koje uništavaju rusko gospodarstvo.
Nije Rahmon jedini kojem je 'prekipjelo'
Ne pomaže, naravno, ni to što je ugledu ruske vojske zadan veliki udarac u Ukrajini, koji joj istovremeno narušava i akreditaciju regionalnog policajca. Nesposobnost Rusije na bojnom polju i njen manjak pažnje za saveznike u Središnjoj Aziji dovele su do toga da je savez ODKB, koji nikada nije ni mogao postati ono što je bio Varšavski pakt - bolestan. U to valja uračunati i utjecaj nespretne ruske mobilizacije na regiju. Zbog mobilizacije su stotine tisuća Rusa pobjegli preko granice popunjavajući svaki prazan krevet, povećavajući stanarine i ostale troškove od Biškeka u Kirgistanu do Almatija u Kazahstanu. Samo je Kazahstan početkom listopada objavio da je više od 200.000 Rusa ušlo u zemlju. Što je još gore, ruskom se mobilizacijom pokušalo zahvatiti i migrante iz središnje Azije, obećavajući im izdašne plaće i državljanstvo, ali također i prijeteći im deportacijama.
Nekoliko srednjoazijskih država, uključujući Kazahstan i Uzbekistan, upozorilo je svoje građane da riskiraju zatvor ako se pridruže ruskoj borbi.
Važno je napomenuti da Rahmon nipošto nije jedini koji se odupire, on je samo posljednji. Kazahstanski čelnik Kasim-Jomart Tokajev, sjedeći pokraj Putina na jednom sastanku u Sankt Peterburgu u lipnju ove godine, rekao je da neće priznati samoproglašene narodne republike Donjeck i Lugansk u istočnoj Ukrajini. Zabranio je ruske propagandne simbole i otkazao paradu povodom Dana pobjede 9. svibnja.
Ukazala se prilika koju će iskoristiti Kina
Od svih svojih susjeda, Bjelorusija je bila jedina bivša sovjetska država koja je podržala Moskvu prošli tjedan na glasovanju u UN-u za osudu ruskih referenduma u Ukrajini. Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan i Uzbekistan bili su suzdržani, dok Turkmenistan nije glasao. Očito je da rusko dvorište nije više što je bilo, a to poruža priliku drugim silama. Kini, recimo, kojoj bi, suprotno uvriježenom mišljenju, odgovaralo da Moskva nastavi igrati svoju ulogu sigurnosnog jamca, ostavljajući Pekingu prostor u drugim područjima.
Ali Kina se gnuša vakuuma moći i bez sumnje postaje sve asertivnija u području koje se smatra ključnim za njezinu sigurnost i za projekte poput "Pojasa i puta". Postoji dobar razlog zašto je kineski predsjendik Xi Jinping baš ovu regiju posjetio prvu nakon duge izolacije zbog Covida. Kazahstanu je, primjerice, obećao odlučnu podršku "obrani njegove neovisnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta". Nakon što je uništio gospodarstvo uvođenjem paralizirajućih sankcija i nenamjernim jačanjem NATO-a, Putin se sada nalazi pred kušnjom da udalji od sebe čak i svojih najpouzdanije saveznike iz središnje Azije. Popis njegovih samoranjavanja postaje sve duži.
Rat u Ukrajini iz minute u minutu možete pratiti OVDJE.
