Graham Allison, profesor na Harvardu i bivši dužnosnik obrane SAD-a s iskustvom u nuklearnom naoružanju, Rusiji, Kini i sigurnosnim planovima, u intervjuu za Radio Free Europe objasnio je zašto je uvjeren da će Vladimir Putin vjerojatno nastaviti eskalirati ratu u Ukrajini, možda se čak odlučiti za nuklearno oružje, rušeći desetljećima staru " tabu" i gurajući svijet u daljnju neizvjesnost.
'Ako bude u poziciji birati između poraza i eskalacije...'
"Ako Putin bude prisiljen birati između ponižavajućeg poraza, s jedne strane, i eskalacije razine razaranja…postoje svi razlozi vjerovati da će birati ovo drugo. Kako podižete razinu uništenja, prvi korak je bombardiranje infrastrukture. I mislim da je to ono što sada radi, iako nema toliko pametnih bombi koliko bi želio, znate, pa nisu tako pažljivo ciljane, ali jedna stepenica više na ljestvici je izravno uništavanje ljudi", kaže te dodaje, iako se tako čini sa strane, Putin zapravo ne gađa ljude.
'Putin još nije počeo izravno uništavati ljude'
"Zapadni narativ, a posebno ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, ustvrdio je da je Putin ubijao puno civila. Zapravo, nije ubijao mnogo, ako o tome razmišljate u povijesnom smislu. Ako je htio ubijati djecu, ako je htio ubijati tisuće ljudi, može bombardirati Kijev; ništa ga ne sprječava da pošalje bombardere da bombardiraju Kijev ili da pogodi Kijev stotinama projektila. Dakle, ima dosta naseljenih centara. Dakle, mislim da u prvom redu on ide na infrastrukturu, jer želi zamrznuti Ukrajinu i učiniti da im se ugase svjetla i što god. Ali odmah zatim to postaje ubijanje ljudi. A onda nakon toga dolazi kemijsko oružje, a nakon toga dolaze nuklearni napadi. Jako ružna slika. I iako ponižavajući poraz za Rusiju u Ukrajini ne bi, vjerujem, bio egzistencijalan za Rusiju - Rusija može preživjeti bez Ukrajine - ali mislim da će biti egzistencijalan za Putina", zaključuje.
A taj scenarij nije nužno dalek jer na pitane približavamo li se onom trenutku kada Putin osjeti da je stjeran u kut, kaže da da. " Kao što je [američki] predsjednik [Joe] Biden rekao, u privatnim izjavama koje su objavljene prošlog tjedna, da misli da smo na putu do te točke.", kaže.
Pat pozicija preduvjet za razgovor
Ni najbolji scenarij za kraj rata u Ukrajini ne djeluje osobito ružičasto.
"Moj optimističan scenarij bio bi da u sljedećih mjesec ili dva dođemo u glavnu pat poziciju. Vjerojatno negdje duž trenutne linije kontrole, vjerojatno s Ukrajinom koja kontrolira većinu onoga što je zapadno od Dnjepra i druge rijeke tamo (rijeka Inhulets), blizu Hersona, a Rusija kontrolira većinu druge strane; da borbe padnu na nisku razinu, poput onoga što se dogodilo između 2016. i 2020. u takozvanim neovisnim republikama Donjecku i Lugansku.
I da u toj fazi Putin misli da ima dovoljno da izjavi da je bio uspješan. On ima svoj kopneni most do Krima; zauzet je neki dodatan teritorij. Dakle, kaže, uspješan je. A mi kažemo da smo uspješni, jer kažemo da je Ukrajina preživjela kao slobodna i neovisna država, ne odriče se svog teritorija. Tvrdi da će povratiti te teritorije u nekom trenutku, ali ne danas. A Ukrajina će se usredotočiti na izgradnju uspješne zemlje, što će biti izuzetno teško učiniti, ali u kojoj oni imaju moralno pravo, mislim, na Zapad za veliku financijsku potporu za taj pothvat.
Možda će trajati dugo, ali Ukrajina bi se spojila
I onda bi moja priča, ovo je moja dobra vijest, bila [da] ovo traje godinu, dvije ili pet. Sjećam se priče o Istočnoj Njemačkoj i Zapadnoj Njemačkoj. Zapadna Njemačka nikada nije odustala od svojih prava na Istočnu Njemačku. To je samo pokazalo što slobodno društvo može učiniti u odnosu na autokraciju pod sovjetskom kontrolom. Ili Sjeverna Koreja i Južna Koreja; ili relevantnije za Ukrajinu: što je s Baltikom?
Čini mi se da je Putinova igra u Ukrajini preuzeta izravno iz komunističkog priručnika na Baltiku, na kraju Drugog svjetskog rata, kada su održali lažne izbore, lažne referendume, anektirali Latviju, Litvu i Estoniju i nazvali ih republikama Sovjetskog Saveza. Zapad, SAD nisu priznavali pretenzije Sovjetskog Saveza na te teritorije, kao ni ljudi koji su živjeli vani, a s vremenom su se pojavili kao slobodne države.
Tako da to može trajati dugo. To je nesretno. Ali budući da bi alternativa bila nešto još gore, smatrao bih da je to optimističan scenarij.", zaključio je.
