Pandorini dokumenti naziv je za novo curenje dokumenata koji otkrivaju tajno bogatstvo oko 35 svjetskih vođa, i bivših i sadašnjih, te više od 300 dužnosnika diljem svijeta.
Radi se o 12 milijuna dokumenata, mailova, fotografija, zvučnih i video zapisa itd. koje je istraživalo najmanje 650 novinara iz 117 zemalja, predvođenih Međunarodnim konzorcijem istraživačkih novinara (ICIJ), a proizašli su iz ukupno 14 kompanija za financijske usluge iz zemalja kao što su Cipar, Panama, Belize, Ujedinjeni Arapski Emirati, Singapur i Švicarska. Istraga je trajala 18 mjeseci.
Inače, Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara (ICIJ), neprofitna grupa sa sjedištem u SAD-u, 2016. otkrila je i Panama Papers, dokumente koji su se odnosili na pojedince i tvrtke u više od 200 zemalja koji su prokazivali kako su se tijekom gotovo 40 godina zlorabile offshore tvrtke u cilju pranja i skrivanja novca. Iz ICIJ-a su tada kazali kako im je dokumente dostavio anonimni izvor iz odvjetničke tvrtke Mossack Fonseca, smještene u Panami.
U slučaju Pandora dokumenata, istraga se temeljila na curenju povjerljivih podataka o 14 pružatelja financijskih usluga koji su vlasnicima offshore računa, u ovom slučaju mnogim svjetskim liderima, omogućili da prikriju svoj identitet od javnosti, a ponekad i od regulatora.
Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara tvrdi da se radi o 2,94 terabajta podataka koji su im stigli u raznim formatima - od dokumenata, slika, e-mailova, proračunskih tablica i sl. Pandora dokumenti uključuju dosad neviđenu količinu podataka o tzv. stvarnim vlasnicima subjekata registriranih na Djevičanskim otocima, Sejšelima, Hong Kongu, Belizeu, Panami, Južnoj Dakoti.
Usporedbe radi, istraga Panama Papers iz 2016. temeljila se na 2,6 terabajta podataka, a istraga Paradise Papers iz 2017. temeljila se na curenju 1,4 terabajta podataka.
Podaci Pandora Papersa sadrže informacije o sumnjivim financijskim poslovima svjetskih lidera, dioničara, direktora i službenika te pojedinaca koji su dovoljno daleko od očiju javnosti te ne podliježu javnom interesu.
"Oni koriste te offshore račune, offshore fondove, kako bi kupili milijune dolara vrijednu imovinu u drugim zemljama, i obogatili svoje vlastite obitelji na račun svojih građana", tvrde u ICIJ-u. Također, vjeruju da njihova istraga "otvara kutiju po pitanju mnogih stvari".
Iako neki od podataka datiraju iz 1970-ih, većina onih koje je Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara pregledao nastali su u razdoblju od 1996. do 2020. Oni pokrivaju širok raspon podataka, od stvaranje tvrtki, zaklada i trustova, korištenje takvih subjekata za kupnju nekretnina, jahti, aviona i životnog osiguranja, njihovu upotrebu za ulaganje i premještanje novca između bankovnih računa te izbjegavanje poreza kroz složene financijske sheme. Neki su dokumenti povezani s financijskim kriminalom, uključujući pranje novca.
Istraga je otkrila i kako su se iskorištavali zakoni nekih država koje promiču tajnost i pomažu bogatim inozemnim klijentima da sakriju bogatstvo kako bi izbjegli poreze u svojim zemljama.
Nakon što su informacije izvučene i strukturirane, Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara je generirao popise koji su stvarne vlasnike povezivali s tvrtkama koje posjeduju u određenim jurisdikcijama. U nekim slučajevima nisu bili dostupni podaci o tome gdje ili kada je tvrtka registrirana. U drugima su nedostajali podaci o tome kada je neka osoba ili pravni subjekt postao vlasnik tvrtke.
Kako bi identificirao potencijalne subjekte priče u podacima, Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara je uporedio informacije u curenju s drugim skupovima podataka: liste sankcija, prethodna curenja podataka, javne korporativne zapise, medijske popise milijardera i javne popise političkih lidera.
Konačno, istragom Pandora dokumenata identificirane su tvrtke koje su bile klijenti Mossack Fonseca, odvjetničkog ureda u središtu skandala Panama Papers, a nakon toga su svoje poslovanje preselile na druge pružatelje usluga.
Tko se sve spominje u Pandorinim dokumentima?
Među imenima su bivši britanski premijer Tony Blair, češki premijer Andrej Babiš, jordanski kralj Abdullah II, vladajuća obitelj Azerbajdžana Alijev, predsjednik Cipra Nicos Anastasiades i brojni drugi.
Andrej Babiš jedan je od glavnih figura u Pandorinim dokumentima koji su otkrili da je 2009. kroz offshore-tvrtke prebacio 22 milijuna dolara kako bi kupio raskošnu nekretninu u Francuskoj, pri čemu je svoje vlasništvo držao u tajnosti.
Riječ je o prostranom dvorcu Bigaud. Do siječnja ove godine u javnim dokumentima stajalo je da je dvorac pripadao podružnici jedne od čeških tvrtki pod Babiševim neizravnim vlasništvom.
Kako prenosi portal Oštro, Babiševe imovinske kartice, koje su u posjedu istraživačkog portala Investigace.cz, ICIJ-eva partnera iz Češke, pokazuju da u njima nikad nije iskazao vlasništvo nad dvorcem i svojim tvrtkama, što je, prema češkom zakonu, morao napraviti u trenutku kada je počeo obnašati političke dužnosti.
Zanimljivo je da se ime ruskog predsjednika Vladimira Putina ne spominje nigdje, ali zato se u dokumentima itekako spominju njegovi najbliži suradnici koji su povezani s kupnjom nekretnina u Monacu. Među njima je njegov najbolji prijatelj iz djetinjstva, pokojni Petr Kolbin - kojega su kritičari zvali 'Putinovim novčanikom' kao i žena s kojom je Putin navodno bio u vezi.
Podaci među ostalim otkrivaju da je jordanski kralj Abdullah II. nagomilao tajno bogatstvo od 70 milijuna dolara u nekretninama po SAD-u i Velikoj Britaniji.
Dokumenti također pokazuju da su bivši britanski premijer Tony Blair i njegova supruga zaradili 360.000 eura izbjegavši plaćanje poreza na nekretnine kada su kupili ured u Londonu, tako što su kupili offshore tvrtku koja je bila vlasnik zgrade.
Nadalje, dokumenti su pokazali da vladajuća azerbajdžanska obitelj Alijev u tajnom posjedu ima 17 nekretnina - uključujući poslovnu zgradu u Londonu vrijednu 33 milijuna funti za predsjednikovog 11-godišnjeg sina.
Kenijski predsjednik Uhuru Kenyatta je više puta izjavio da se spreman boriti se protiv korupcije i obvezao državne dužnosnike na transparentnost u vezi njihove imovine, ali Pandorini dokumenti otkrivaju da kenijski predsjednik posjeduje zakladu u Panami, a nekoliko članova njegove obitelji više od 30 milijuna dolara na offshore računima.
Dokumenti otkrivaju i da je ekvadorski predsjednik Guillermo Lasso uložio sredstava u dva trusta čije se sjedište nalazi u Južnoj Dakoti. U dokumentima se, između ostalog, spominju i kolumbijska pjevačica Shakira, njemačka manekenka Claudia Schiffer i indijski igrač kriketa Sachin Tendulkar.
U dokumentima se nalazi i ime Rikarda Fuchsa, sina hrvatskog ministra Radovana Fuchsa, koji je 2017. godine na Sejšelima osnovao tvrtku pod nazivom See Project Ltd. čija je svrha bila objašnjena kao ''posjedovanje udjela u hrvatskoj tvrtki koja će kupiti nekretninu u Hrvatskoj''.
Fuchs je novinarima Oštra rekao kako svrha tvrtke nije bila vezana uz Hrvatsku, nego da je bila riječ o ''projektu koji se trebao raditi u Nizozemskoj zajedno s jednim američkim fondom''. Projekt nije realiziran, a tvrtka je, kako je objasnio Fuchs, 2020. godine ugašena.
U Pandorinim dokumentima se spominje i crnogorski predsjednik Milo Đukanović te njegov sin Blažo. Prema Pandorinim dokumentima, oni su 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju njihovom imovinom skrivajući se iza komplicirane mreže povezanih kompanija iz Velike Britanije, Švicarske, Britanskih djevičanskih otoka, Paname i Gibraltara. Sin Predsjednika Crne Gore je iskoristio tu strukturu da formira i dvije skrivene kompanije sa kompanijama-kćerima u Londonu i Crnoj Gori.
U Pandorinim dokumentima pojavilo se i ime Siniše Malog, bivšeg gradonačelnika Beograda, sadašnjeg ministra financija i jednog od pouzdanih suradnika srpskog predsjednika Aleksandra Vučića.
Utvrđeno je da je vlasnik 24 luksuzna apartmana na bugarskom primorju, u ljetovalištu Sveti Nikola. Mali je kao vlasnik dvije off shore kompanije s Britanskih Djevičanskih Otoka kupio 23 stana, a još jedan je kupio na svoje ime.
