Džin je u ono doba uživao status kakav danas ima crack, derivat kokaina i droga za sirotinju i očajnike. Bolje od svih onodobnih novinskih članaka, bijedu i propast koje je po mračnim londonskim ulicama prouzročio džin, oslikao je William Hogarth na svojoj čuvenoj gravuri "Gin Lane" iz 1751. godine.
Džin kreće stazama viskija
No, za razliku od onomad, danas je džin poprilično civilizirano i vrlo profitabilno alkoholno piće. U Velikoj Britaniji, koja je najveći izvoznik, samo u zadnje dvije godine otvoreno je 56 novih destilerija, a čak i britanska vlada vjeruje da bi džin za nacionalnu ekonomiju mogao postati prestižan i unosan kao što je svojedobno bio slučaj s viskijem.
A još prije četvrt stoljeća takvo što je bilo nezamislivo, piše The Economist koji u povećem članku donosi kratku povijest ovog pića. Proizvođači su se tada još suočavali s kroničnim gubitkom interesa za njihovo piće, a sada ga ne mogu nasmagati koliki su zahtjevi tržišta i narudžbe iz Brazila, Španjolske, Indije ili Kine.
Razlog tomu dijelom leži u udruživanju malih proizvođača, a dijelom i u tome što je od 1999. započeo novi trendovski bum ispijanja koktela u kojima je džin gotovo pa neizostavan sastojak (sjetimo se samo martinija!).
Kako je tonik spasio džin
Čak ni globalna recesija nije omela taj uspon, kada se nametnuo stav "pij manje, ali bolje". Mnogi su i dalje bili spremniji platiti 7 funti za Negroni ili White Lady (još dva čuvena koktela na bazi džina) nego na nekakve dosadne mikseve kakve su ranije pili.
Iako mnogi misle da je koktel izum 20. stoljeća, upravo su kokteli još početkom 19. stoljeća pomogli da se duh prezrenog džina digne iz pepela. Tomu je pridonijela i popularnost tada otvorenog Pimm's Oyster Bara u Londonu gdje su se nudila pića na bazi džina s dodatkom kinina i raznoraznog bilja - danas znani kao tonici - a prodavali se kao digestivi.
Dvadesetak godina kasnije piće je postalo svepopularno i izvan Pimmovog bara.
Zarada leži u koktelima
Londončani su brzo zavoljeli novo miješano piće, a ta ljubav se potvrdila za vrijeme Velike izložbe 1851. godine kada je Francuz Alexis Soyer, slavni kuhar onog vremena, u Hyde Parku, gdje se održavala izložba, otvorio bar s četrdesetak različitih koktela.
Kada su mu organizatori rekli da može praviti samo svoje koktele, uvrijeđeni Soyer se pokupio i na drugom mjestu oragnizirao, što bi danas rekli, svoj event na kojem je pravio koktele i privlačio i po tisuću posjetitelja dnevno.
Iako ga je vlastita priredba otjerala u dugove, shvatio je da zarada leži u koktelima.
Kinin i mjehurići
Ekspanzija popularnosti miješanih pića dogodila se na vrhuncu birtanske imperijalne moći. U to vrijeme kinin, koji je rastao i dobavljao se iz Južne Amerike, bio je u sveopćoj upotrebi kao lijek protiv malarije, naročito u britanskoj koloniji Indiji.
Budući da je bio nepodnošljivo gorak, domišljatiji su ga počeli miješati sa šećerom, vodom i - pogađate - džinom. Bio je to svojevrsni proto džin-tonik.
Mjehuriće je tom miješanom piću kasnije dodao Jakob Schweppe, potomak njemačkog zlatara iz Ženeve, koji je patentirao uređaj za gaziranje pića u koje bi umiješao naranču, kinin i šećer. Nazvao ga je Schweppes Indian Tonic Water.
Brzo zaboravljena ljekovitost
Priča otad postaje nezaustavljiva. Pića na bazi džina u raznim kombinacijama s citrusima (limetom, narančom i sl.) proizvodila su se i prodavala kao ljekovita pića protiv skorbuta ili morske bolesti.
U Velikoj Britaniji ubrzo se zanemarilo njihova ljekovita svojstva, a otkrilo ona komercijalna. Džin je tada već bio profinjeno piće da se zaboravilo koliko je, samo stoljeće ranije, patnje i nesreće izazvao po mračnim londonskim ulicama.
I Windsori ga zavoljeli
Džin postao glamurozno piće koje se pilo i u aristoktratskim salonima. Govorilo se kako je ondašnja kraljica-majka Elizabeta (majka današnje kraljice Elizabete II) naučila Windsore, kraljevsku obitelj, da piju džin.
Kada su u vrijeme prohibicije u Americi 20-tih godina prošloga stoljeća tamošnji barmeni preko noći ostali bez posla, ponajbolji među njima stigli su u Veliku Britaniju i činili prava koktelska čuda, ponajviše koristeći džin.
Svi su oni pridonijeli tome da izblijedi uspomena na džin kao piće koje fizički i psihički uništava ljude i da danas pred njim bude svijetla budućnost.
