U svojoj knjizi "Dan kada je završilo moje djetinjstvo" 19-godišnji Jezid piše o bijegu, zatvorima "Islamske države" kroz koje su prošle njegove sestre. Ali, i o suzama radosnicama kada je stigao u Njemačku.
Kao dijete je običavao zbog vrućine spavati na krovu, jer je tamo bilo malo svježije. Danas živi u Stuttgartu i završava srednju školu. Ferhad Alsilo nije običan mladić. S obzirom da su Jezidi, on i njegova obitelj su prije sedam godina morali zbog terora „Islamske države" (IS) pobjeći iz Iraka, piše Deutsche Welle. Danas je ovaj 19-godišnjak autor knjige u kojoj piše o svom bijegu i novom životu u Njemačkoj – knjige koja ohrabruje.
Knjiga „Dan kada je završilo moje djetinjstvo" je koliko jednostavna toliko upečatljiva. Bez uljepšavanja i bez patetike Alsilo na 150 stranica opisuje kako se tog 3. kolovoza 2014. njegov život promijenio iz korijena. Jedinice IS-a su upale u jezidsko selo u kojem je živio s obitelji.
Pripadnici „Islamske države“ su mu pred očima ubili oca i oteli sestre. Fehrad Alsilo u tom trenutku ima 11 godina. I njemu su bili prislonili puščanu cijev na glavu, ali su ga ipak na kraju pustili s obzirom da mu još nije bila počela rasti ni brada.
Pobjegao preko pustinje
Alsilo je na kraju zajedno s majkom, braćom i sestrama pobjegao preko pustinje. Potom im je uspjelo prebaciti se u specijalnom izbjegličkom kontingentu u Njemačku u pokrajinu Baden-Württemberg.
O svom posljednjem danu u Iraku u knjizi je zapisao: „Nakon dva sata, koja su mi od sreće proletjela kao dvije minute, stigli smo na aerodrom. Po prvi put u životu sam vidio zrakoplov. Bio je to za sve nas nevjerojatan osjećaj – sjediti u zrakoplovu koji će nas odvesti u Njemačku". Kada na prvih 70 stranica vidite koliko nasilja u Iraku je doživio i kakvim zvjerstvima svjedočio, u ovim jednostavnim rečenicama primjećujete neizmjernu sreću. Alsilo govori i o tome kako je plakao od sreće kada je stigao u Njemačku.
I upravo ta nepatvorena iskrenost čini „Dan kada je završilo moje djetinjstvo" tako posebnom knjigom. Alsilo piše i kako ide u školu u Njemačkoj, uči jezik, kako se navikava na život u ovoj zemlji i postaje dio društva. U video-razgovoru za DW govori o tome koliko mu je važno da u mladima probudi nadu, bilo kroz knjigu ili svojim nastupima na društvenim medijima – Youtubeu i TikToku. „Imao sam 11 godina kada sam stigao u Njemačku. Bio sam dječak, koji je malo prije toga mogao biti ubijen svakog trenutka. U međuvremenu završavam školu, postao sam Youtuber i TikToker, naučio engleski i njemački. Sve je moguće ako ne odustaneš".
Odavanje počasti jezidskim žrtvama IS-ovog terora
'Bilo je trenutaka kada nisam mogao dalje'
Alsilo u međuvremenu ima 19 godina. U crnoj jakni, s bijelim bežičnim slušalicama, sjedi vani na klupi okružen neboderima tijekom video-razgovora. Izvana gledano ne možete ga razlikovati od njegovih vršnjaka, ali preživio je mnogo više. O tome kako je bilo pisati o traumatičnim događajima iz djetinjstva govori s isto tako impresivnom otvorenošću, s kojom je napisao i knjigu.
„Prve dvije godine nikome ništa nisam govorio. Pisao sam za sebe. Pri tom sam se osjećao vrlo loše. Bilo je trenutaka kada nisam mogao dalje, nije bilo snage u prstima. Kada ponovo pred očima vidim kako je ubijen moj otac. Često bi mi krenule suze ili bih se znojio. To je isto kao da sve to doživljavate po drugi put".
Međutim, izdržao je usprkos svemu. Jer, kako kaže, želi da jednom njegova djeca mogu razumjeti odakle je i zašto živi u Njemačkoj. I zato je napisao knjigu.
Želi se boriti za prava Jezida
Alsilo za sebe kaže da je odlučan čovjek, a tako ga zna i njegova obitelj o kojoj također piše u knjizi. Piše i o iskustvima njegovih sestara Zajtun, Kalide, Vahede i Kavle koje su neko vrijeme provele u zatvorima „Islamske države".
S istom odlučnošću, nadom i radošću s kojom je pisao knjigu, Alsilo gleda u budućnost. Kao prvo želi da što je moguće bolje maturirati, potom studirati i putovati. Cilj o kojem trenutno sanja je Dubai. Kaže da se vidi tamo svaki put kad vidi neku fotografiju Dubaija.
Ali, on se želi boriti za prava Jezida i ljudska prava uopće. Alsilo je angažiran u jednom jezidskom društvu i moli ljude da doniraju sredstva za etničko-religiozne manjine. Isto tako ih moli da s više zahvalnosti gledaju na lijep život koji ovdje žive, umjesto da se nerviraju zbog sitnica. Najvažnije od svega mu je da ljudi jedno ponesu iz njegove knjige: „Želim da svi provode što je više moguće vremena sa svojim najmilijim – prije nego što bude kasno".
