Nakon sedam godina horora u Siriji, i svih neuspjelih pregovora i rezolucija, UNICEF je prije tri dana izdao šokatno priopćenje. Naslov priopćenja "Rat protiv djece u Siriji: Izvještaj o masovnim stradanjima djece u istočnoj Guti i Damasku", koliko god stravičan, nažalost je uobičajen. No izvještaj ima jednu jedinu rečenicu. "Nema tih riječi koje bi bile pravedne prema ubijenoj djeci, njihovim očevima, njihovim majkama i njihovim voljenima".
UN-ova organizacija za djecu praznim je priopćenjem htjela poručiti kako je i njih, koji su navikli gledati užase, ovoika patnja ostavila bez teksta.
CNN-ov dopisnik Nick Paton Walsh ističe kako su time poručili i nekoliko puno jezivijih stvari.
UN priznaje da diže ruke
Nakon što su sedam godina "najoštrije osuđivali nasilje", UN je zaključio da je jedini način na koji više mogu privući pozornost je reći - ništa.
No puno zlokobniji je drugi zaključak koji se može izvući iz priopćenja. UN, faktički, priznaje da više nema nikakvu ulogu u Siriji. Rusko pravo veta u Vijeću sigurnosti blokira svaku i najmanje oštriju rezoluciju, a čak i ako bi se donijela, pitanje je koliko bi ju Assad poštivao. Njegov režim osumnjičen je da je koristio sarin, usprkos rezoluciji prema kojoj je trebao predati svo kemijsko oružje.
Praznina priopćenja pokazuje i koliko su nemoćni diplomati i mirotvorci koji bi trebali imati mehanizam za smirivanje situacije.
SAD ima strategiju i zvuči poznato...
S druge strane tu je i američki State Department. Prije samo nekoliko tjedana predstavili su sveobuhvatni plan i strategiju koja, naravno, uključuje trajnu prisutnost američkih snaga u Siriji i Assadov odlazak.
Na tiskovnoj konferenciji, glasnogovornica ističe i kako je State Department "iznimno angažiran" oko situacije u Guti. No kada je novinari traže da decidirano navede što konkretno rade, odgovara "Pa ne znam što očekujete od nas".
Odgovor koji je toliko bizaran, a ujedno toliko iskren. Zvuči kao da je želja za suvislim planom i odgovorom na masakr u Guti nekakva fantazija novinara. A opet, realno gledano, što se uopće od SAD-a može i očekivati osim dugotrajnog Tillersonovog plana koji mašta da u još jednu zemlju pošalju svoje snage i svrgnu vladara. Ni ostatak zapada nije ništa učinkovitiji.
A što se i može učiniti?
Syrian men carry an injured victim amid the rubble of buildings following government bombing in the rebel-held town of Hamouria, in the besieged Eastern Ghouta region on the outskirts of the capital Damascus, on February 19, 2018. Heavy Syrian bombardment killed 44 civilians in rebel-held Eastern Ghouta, as regime forces appeared to prepare for an imminent ground assault. / AFP PHOTO / ABDULMONAM EASSA
No upravo to možda i najbolje pogađa srž problema. Osim ako zapad nije spreman otići u Siriju i oboriti ruske zrakoplove kako bi prekinuo bombardiranja, što uopće može učiniti?
Assadov režim i njegovi ruski sponzori to dobro znaju. I ranije su govorili o primirju prije bombardiranja i ostvarivanja svojih vojnih ciljeva, na koncu zahtijevajući da sav ljudski život "napusti" opkoljena područja. A bezvoljnost i nemoć ostatka svijeta je jedini odgovor.
Ovakav masakr nije bio dovoljan da pokrene svijet 2012. Gledao sam kako tijela devetero djece izvlaže iz ruševina granatirane kuće. Jedno je je preživjelo samo zato jer ga je majka u tom trenutku dojila pa ga je njeno truplo zaštitilo.
Svijet se nije pokrenuo ni 2013. kada je nasilje postalo toliko da su sirijski pobunjenici pozvali Al Kaidu u dijelove zemlje, a Isis umarširao u Raku.
Recite gdje da pošaljemo cvijeće
Syrian civil defence volunteers attempt to rescue people from under debris and destruction following a reported regime air strike in the rebel-held besieged town of Douma in the eastern Ghouta region, on the outskirts of the capital Damascus, on February 15, 2018. / AFP PHOTO / Hamza Al-Ajweh
Homs, Hama, istočni Alep, pa čak niti napadi sarinom Guti 2013. i Kan Šekonu u 2017. - zločini nikada nisu dovoljni da pokrenu odlučnu i smislenu akciju zapada. Do sada, Assadu je krstarećim raketama uništen aerodrom, a međunarodna trgovina i bankarstvo mu je malo teže.
Zgražanje skriva pravu istinu
Uporno ponavljanje "nikad više" i zgražanje nad našom nezainteresiranošću skriva zapravo pravu istinu. Jednostavno nas nije briga. Zapad će nešto napraviti samo ako horor u Siriji ode u takve ekstreme da njihovi militanti počnu ugrožavati naše gradove. Iluzija da naše zgražanje ili prosvjedi mogu smanjiti ili usporiti masakr stanovnicima u Guti daje lažnu nadu.
Zapad najbolje pomaže nakon svega.
Nismo u stanju napraviti ništa. No, recite nam kuda da pošaljemo cvijeće.
