Živi u selu Tulgoviči, u Bjelorusiji, tik izvan zabranjene zone. Kada su ih prije 30 godina vlasti tjerale da pobjegnu od nadolazećeg radioaktivnog oblaka, on i njegova supruga su odbili.
Dana 26. travnja 1986. propust tijekom testiranja u nuklearnoj elektrani Černobil u tadašnjoj sovjetskoj republici Ukrajini rezultirao je oblacima radioaktivnog materijala koji su se raširili Europom i prisilili više od 100.000 ljudi da napuste trajno zatvorenu 'zabranjenu zonu' koja se proteže s obje strane ukrajinsko-bjeloruske granice. Zona je površine 2600 četvornih kilometara, otprilike veličine Luksemburga.
I dalje zdrav
Šamjanok tvrdi da niti on, niti njegova žena nikada nisu osjetili posljedice radijacije.
"Za sada je sve u redu. Jučer su došli liječnici, stavili me u krevet i provjeravali me i mjerili. Rekli su 'Sve je u redu s tobom, djede'", priča Šamjanok.
"Moja je sestra ovdje živjela sa svojim mužem. Odlučili su otići i uskoro su bili pod zemljom... Umrli od utučenosti. Ja nisam utučen. Malo pjevam, malo radim u vrtu, živim polako."
Šamjanok kaže kako mu se život nije mnogo promijenio nakon katastrofe. On i njegova obitelj nastavili su jesti povrće i voće koje su sami uzgajali, te su i dalje držali krave, svinje i kokoši za meso, mlijeko i jaja.
Hoće li se ljudi vratiti? Neće
Sada kada mu je supruga umrla, a djeca se odselila, ostao je sam sa svojim nećakom, koji živi na drugom kraju sela. "Hoće li se ljudi vratiti? Ne, neće. Oni koji su to željeli već su umrli."
Nadolazeća 30. godišnjica katastrofe baca novo svjetlo na dugoročni utjecaj što ga je na ljude ostavila najgora nuklearna katastrofa u povijesti.
Službeni broj ljudi koji su brzo umrli od posljedica radijacije je 31, ali mnogo ih je više umrlo od bolesti izazvanih radijacijom, poput raka. Ukupan broj mrtvih od dugoročnih posljedica i dalje je uzrok intenzivne debate.
