Vladine snage pokušavaju suzbiti talibane koji su u zadnje vrijeme aktivni u južnoj provinciji Helmand, ali i drugdje - način na koji su pobunjenici na brzinu (doduše nakratko) zauzeli grad Kunduz, na sjeveru zemlje, ostavio je snažan dojam na Afganistance. Građani su duboko zabrinuti i nije čudo što najveći broj migranata u Europu, nakon Sirije, dolazi baš iz Afganistana.
Ljudi se pitaju što je veći rizik - nastaviti živjeti u Afganistanu ili riskirati smrt na opasnom putu prema Europi.
Galerija
Procvat krijumčarenja ljudima
Zbog toga posao cvjeta samo jednoj skupini ljudi - krijumčarima ljudima. BBC je uspio doći do jednoga od njih koji je iskreno ispričao detalje svog posla. Radi zaštite identiteta novinari su ga nazvali Abdul, no to mu nije pravo ime.
Kako kaže Abdul, izlazak iz Afganistana i putovanje kroz Iran i Tursku do Europe košta između pet i sedam tisuća američkih dolara (34 i 48 tisuća kuna). Abdulu ide 10 posto, ostalo drugim krijumčarima koji su u mreži, a pokriva i trokškove prijevoza. Migrant plaća depozit, a njegova ili njezina obitelj ostatak kad stigne na odredište.
Putovanje je prepuno opasnosti, što Abdul tvrdi da ne krije. "Najopasniji je dio između Turske i Grčke. Ljude zna upucati policija, a nekad se brodovi prevrnu. Ali sigurnost garantira Alah, ne ja", kaže za BBC.
Migrant dolazi k sebi na plaži u Turskoj, nakon neuspjelog pokušaja ukrcavanja na krijumčarski brod za Grčku.
Kaže da ga traže ljudi iz svih društvenih slojeva i iz raznih dijelova zemlje, ali da ih ne želi krijumčariti ako nisu zdravi, ako su prestari, ako imaju malu djecu ili ako je riječ o trudnicama.
Čini se da Abdul i sam ima problema s time čime se bavi. S jedne strane osjeća se kao da pomaže ljudima, no priznaje da uzima njihov novac i šalje ih u neizvjesnost.
"Prokrijumčario sam i vlastita tri sina. jako mi nedostaju i pogodi me kad vidim roditelje kako plaču. Znate, ne volim baš svoj posao. Ponekad se osjećam krivim", rekao je za BBC.
"Radije ću umrijeti na putu"
Kada se u prohladno jutro nađete ispred ureda za izdavanje putovnica u glavnom afganistanskom gradu, jasno vam je zašto ljudima poput Abdula posao ide tako dobro.
Već u zoru se stvara red. Ljudi na ulici ispunjavaju formulare. Svi žele otići i većina se nikad ne želi vratiti.
Arif Mohamadi,star dvadeset i nešto, kaže da je ljut i frustriran. "Ovdje nema posla, nema sigurnosti i sve je puno korupcije. Radije ću živjeti u zemlji nevjernika", kaže.
"Mog je oca 2007. godine ubio bombaš samoubojica. Majku i brata ubili su mi talibani. Znam da je putovanje opasno, ali radije ću umrijeti na putu nego ostati u Afganistanu", tvrdi.
"Afganistan vas treba"
Unatoč općem prevladavajućem osjećaju očaja, neki ipak pokušavaju ljudima uliti nadu.
Skupina mladih pokrenula je online kampanju nazvanu "Afganistan vas treba". 23-godišnji Šakib Mohsanjar kaže da žele zaustaviti odljev mozgova, a njegov 26-godišnji kolega Šaram Gulzad dodaje da mnogi Afganistanci imaju nerealistična očekivanja od života na Zapadu.
"Bio sam u Njemačkoj i vidio Afganistance kako prose na ulici. Srce mi je puklo. Ljudi misle da čim stignu, da će sve biti bolje. Ali neće."
Obojica priznaju da su korupcija, nezaposlenost i nesigurnost ogromni problemi. "Kad ujutro izađete ne znate hoćete li se navečer vratiti kući", rekao je Gulzad.
"Ali to je rizik koji moramo preuzeti. Imamo potencijala. Ovo nije kraj Afganistana. Ako preuzmemo odgovornost i poduzmemo nešto možemo promijeniti ovu zemlju."
PRISILJENE NA UDAJU: Otac ju s 11 godina prodao 60-godišnjaku iz Afganistana za heroin
