Jedan od njih je Haji Jamaluddin (62) koji je pobjegao iz grada Kunduza gdje je radio kao učitelj u višoj školi a kojeg su nedavno, na nekoliko dana, okupirali Talibani:
Čekaju red na autobus koji ih vodi doma
"Ja ni u kojem slučaju ne želim u Europu", kaže. Sa obitelji je došao u Kabul sklonivši se tamo od opasnosti koje mu prijete u pokrajini iz koje dolazi. On nije jedini. U četvrti Sherpur veliki je broj onih koji stoje u redu na autobusnoj postaji Baraki. Čekaju da se vrate u svoj Kunduz. Ovaj je grad ponovo pod kontrolom vladine vojske no borbe u predgrađima Kunduza i dalje traju, piše Deutsche Welle. Više autobusa s prognanicima svakoga dana vozi na sjever zemlje. Ali u njima nema mjesta za sve. Do sada je vraćeno oko 300 obitelji. Ostali moraju svakoga dana čekati i nadati se da će sloboditi koje sjedalo. Harun Jan Aghaz (20) svakoga dana iščekuje poziv od Vlade, koja je, kaže, korumpirana: "Javljaju se samo onima koji imaju utjecaj i novac. Umjesto da nam pomognu, ostavljaju nas u jednom hotelu u četvrti Khairkhani. Tako mi ostajemo prepušteni sudbini s onim što imamo", žali se.
Vlada nema novaca, pomažu privatnici
Prema navodima afganistanskog Ministarstva za izbjeglice i njihov povratak, posljednjih je tjedana oko 20.000 obitelji napustilo Kunduz i pobjeglo u susjedne pokrajine ili Kabul. "Ministarstvo nema novaca za pomoć domaćim izbjeglicama", rekao je nadležni ministar Hossain Alemi Balkhi prije nekoliko dana na konferenciji za tisak:
"Mi im ne možemo dati ni novac ni hranu niti osigurati smještaj."
Neke građanske inicijative i nevladine organizacije prognanicima su osigurale hranu i smještaj. Oni koji se nisu mogli smjestiti kod rodbine, smješteni su u poluzavršenene zgrade. Nekoliko privatnika stavilo im je šatore na raspolaganje a neke su čak pustili u stanove u svom vlasništvu. Primjerice, poduzetnik Hekmatullah Shadman iz južnog Kandahara unajmio je cijelu jednu zgradu za brojne obitelji iz Kunduza.
"Od Europe me odbio tretman izbjeglica"
"Imam povjerenja u našu pokrajinu - ali ne i u Vladu", kaže Elham (19) i dodaje: "Starija generacija se žali da mladi odlaze. Pritom bi baš ona, baš kao i naš predsjednik, trebala prvo vratiti vlastite obitelji natrag u Afganistan pa tek onda zamjerati nešto mladim ljudima." Elham ne želi napustiti svoju zemlju. Vjeruje u uspjeh vladinih snaga te da će uskoro opet biti posla za mlade: "Zašto bih odlazio? Za nas Afganistance je Afganistan najljepše mjesto."
I Sanaullah dijeli ovo mišljenje. "Moja obitelj je odlučila da neće ići u Europu", priča: "Na internetu sam vidio kako se izbjeglice tretiraju i da često žive u jadnim uvjetima." To ga je, kaže, odbilo od ove ideje, piše Deutsche Welle.
"U Kunduzu je bolje negou Kabulu", kaže 44-godišnji Dawood s puno nostalgije u glasu. I on je jedan od onih koji žele što prije natrag u svoj kraj. A je li odlazak iz Afganistana i novi početak u nekog drugoj zemlji opcija o kojoj razmišlja? Ne, i jedno i drugo je za njega nezamislivo: "Ako talibani ponovno dođu, više nećemo bježati. Pronaći ćemo neko oružje i braniti se. Boriti se. Što ću u Europi? Radije ću umrijeti u svom Kunduzu."
