Ministri vanjskih poslova zemalja članica Europske unije danas se sastaju u Luxembourgu, kako bi razgovarali o odobrenju novog paketa vojne pomoći Ukrajini. Ministri će morati formalno odobriti inicijativu koju su već podržali EU veleposlanici, za slanje vojne misije koja će uvježbavati ukrajinske vojnike.
Radi se o iznosu od 500 milijuna eura, što će povećati ukupan iznos utrošenih sredstava za vojnu pomoć Ukrajincima na 3,1 milijardu eura od veljače, kad je započela ruska invazija.
Posljednjih mjeseci neki su europski čelnici posjetili Ukrajinu. Građani EU-a podržali su Ukrajince u pružanju otpora ruskoj agresiji. Kroz osam paketa Europska je unija Rusiji nametnula sankcije bez presedana, a one će u budućnosti biti još oštrije. Europljani su Kijevu poslali oružje i vojnu pomoć vrijednu milijarde eura kao i pokretanje misije EU-a za obuku ukrajinske vojske.
Međutim, nije dovoljno. Zapravo, gotovo je zanemarivo kada se usporedi s 50 milijardi dolara koje je Kongres SAD-a ovog proljeća odobrio za pomoć Ukrajini. Istina je da Europa zaostaje za Washingtonom međutim, je li to zaostajanje u pružanju pomoći opravdano?
Europa razumije, ali ne čini dovoljno?
"Amerikanci izdvajaju više jer su više zainteresirani. To je najveća vojna sila s najvećom vojnom industrijom na svijetu, puno većom od Europe. Tako i pružanjem pomoći Ukrajini zapošljavaju svoj vojni kompleks što stvara multiplikativni faktor na ostatak američkog gospodarstva", kaže Ljubo Jurčić dodajući:
"SAD je daleko od Europe i ratnih djelovanja. EU nema veliki vojni kompleks i mada je ekonomski jača od Rusije, vojno nije. Nadalje, američki je cilj zadržati dominantno vodeću ulogu u svijetu i tu je glavni suparnik Kina. EU je ekonomski globalni igrač, ali ne i politički. Amerika svoje globalno vodstvo želi zadržati na temelju financijske, ekonomske i vojne snage. Europska unija bi tu trebala biti podrška. Ima ekonomsku snagu, ali bez vojne snage to nema velikog političkog efekta, pa ponašanje i izdavanja pomoći za Ukrajinu treba promatrati u tom kontekstu", kaže Jurčić te napominje da je ovo "složena geopolitička situacija".
Vojna "slabost" Europe proizlazi iz činjenice da EU prethodnih godina nije previše novca ulagao u modernizaciju svojih arsenala. Proizvodnja kompliciranijih narudžbi u Europi traje godinama, a neka napredna oružja dostupna su samo putem inozemnih narudžbi, ponajviše iz SAD-a. Europska obrambena industrija navikla je proizvoditi složeno oružje u vrlo malim serijama tijekom dugog vremenskog razdoblja, što odgovara mirnodopskim prilikama. U nedostatku oružja za vlastite potrebe ne čudi "slabašno" izdvajanje za Ukrajinu, a to predstavlja i trošak.
"Na dolar koji Amerikanac daje Ukrajini ima pozitivnije miultiplikativne efekte nego Europa. Europa čak i kada daje oružje, vjerojatno je američko", kaže Jurčić.
Razlike među svjetskim silama i europskim zemljama
A upravo se u milijardama mjeri ukupna pomoć Ukrajini. SAD je do sada ukupno izdvojio 52 milijarde eura za vojnu, gospodarsku i humanitarnu pomoć, dok je, prema Institutu za svjetsku ekonomiju iz Kiela, Europa od početka rata ukupno izdvojila 29 milijardi eura.
Unija je pristala isplatiti i pet milijardi dolara dugoročnih zajmova Ukrajini do sredine listopada, no u Ukrajinu je do sada stiglo manje od polovice tog iznosa. Ukrajini je potrebno pet milijardi dolara mjesečno - SAD je najavio da će davati 1,5 milijardi dolara mjesečno te očekuje da Europa učini isto. U skladu s time, Europsko vijeće je prošloga tjedna u Pragu pristalo osigurati preostale dvije milijarde eura koje su obećali, ali još nisu isporučili do kraja godine te su se obvezali na 1,5 milijardi eura mjesečno u 2023. godini.
Ne čini se puno, ali brojke treba staviti u kontekst. Osim očitih razlika u vojnom arsenalu, razlike između SAD-a i EU-a su ekonomske, ali i političke prirode. Prema podacima Vividmapsa iz 2020., SAD ima 328 milijuna stanovnika u 50 saveznih država, dok u EU-u živi 447 milijuna ljudi u uniji država. Prema podacima Investopedie za 2021. godinu, velike su razlike i gleda li se BDP. Uspoređuju li se svjetske sile, SAD je 2021. godine imao BDP od 23 milijarde dolara. Za usporedbu, na drugom mjestu je bila Kina sa 17,73, a Rusija na jedanaestom mjestu s BDP-om od 1,78 milijardi dolara.
Njemački BDP je 2021. godine iznosio 4,22 milijarde dolara. Britanija je imala 3,19 milijardi dolara, Francuska 2,94, Italija 2,10, Španjolska 1,28, a Nizozemska 1,03 milijarde dolara. Slijede Poljska (674 milijuna dolara), Švedska (627,43 milijuna dolara), Belgija (599,88 milijuna dolara) i Irska (498,95 milijuna dolara). Gleda li se BDP po glavi stanovnika, on je prošle godine za SAD iznosio 69,287, dok u članicama EU-a varira (pa tako, primjerice, u Njemačkoj iznosi 50,801 dolar, u Italiji 35,551 dolar, u Španjolskoj 27,056 dolara, a u Nizozemskoj 58,061 dolar).
Šarolika europska ekonomija
Povrh toga, SAD je kao dominantna geopolitička sila, sposoban održavati veliki vanjski nacionalni dug kao proizvođač primarne svjetske pričuvne valute, a američko gospodarstvo je na čelu tehnologije u mnogim industrijama.
Njemačka je, za usporedbu, najveći izvoznik vozila, strojeva, kemikalija i druge industrijske robe, Ujedinjeno Kraljevstvo prije svega pokreće veliki uslužni sektor (financije, osiguranja i poslovne usluge), dok je Francuska mješovito gospodarstvo s mnogo privatnih i poluprivatnih poduzeća u različitim industrijama. Talijansko gospodarstvo prije svega se oslanja na industrijski razvijen sjever zemlje, Španjolska je nakon velike štete, koju je pretrpjela tijekom recesije, povećala izvoz prije svega zahvaljujući stranim ulaganjima, a irsko gospodarstvo također se oslanja na izvozni sektor stranih multinacionalnih korporacija.
Nizozemska je glavno komercijalno prometno središte s određenom količinom industrijske proizvodnje, kao i vađenjem i preradom nafte te drugi najveći poljoprivredni izvoznik u svijetu. Važan dio poljskog gospodarstva čine teška industrija, uključujući proizvodnju željeza i čelika, proizvodnja strojeva, brodogradnja i rudarstvo ugljena, dok se švedsko proizvodno gospodarstvo uvelike oslanja na strani izvoz, uključujući strojeve, motorna vozila i telekomunikacije.
Europska odgovornost
Tu bi još trebalo pridodati slabije razvijene članice EU-a te njihov BDP po glavi stanovnika, a tu su naravno i različiti (politički) interesi svake od članica Europske unije. Svemu tome nije naodmet dodati činjenicu da Europa "plaća" daleko veću cijenu rata u Ukrajini tako što, za razliku od SAD-a, na sebe preuzima troškove milijuna ukrajinskih izbjeglica, a snosi i teret ruske energetske odmazde protiv zapadnih sankcija.
"Europa ima i puno veći direktni trošak nego SAD koji time diže proizvodnju: ima vidljivi trošak izbjeglica, gubitak jeftinog tržišta energenata i šarolika je kada se gleda BDP po glavi stanovnika. Ne postoji jedinstveno bogatstvo. Europi je prije svega u interesu mir i normalno je da je Unija puno suzdržanija", kaže Jurčić.
Ali, tu je i pitanje budućnosti. Dok SAD možda i može osigurati da Rusija izgubi rat - pružajući i dalje vojnu i materijalnu podršku Ukrajini - Europa se mora baviti pitanjem što nakon rata? Suverena i teritorijalna cjelovitost Ukrajine, nužna za pobjedu, određuje se na bojnom polju, međutim nova pristupna članica Europske unije lako bi mogla postati hipermilitarizirana demokracija i ekonomska crna rupa, što je pitanje koje Uniju treba brinuti već sada.
