Nova godina nije pošteno ni počela, a najveći su proizvođači, odnosno izvoznici plina krenuli u utrku za raspodjelom ovog važnog energenta kupcima u Europi. U svega nekoliko dana preklopili su se interesi glavnih dobavljača, ali i velikih konkurenata, Rusije, SAD-a i Azerbajdžana, zbog čega analitičari već sad pokušavaju predvidjeti koja će od tih zemalja "izvisiti".
U Srbiji je otvoren plinovod "Balkanski tok", koji se proteže od bugarske do mađarske granice, a dio je rusko-turskog plinovoda "Turski tok", kojim ruski Gazprom nastoji svojim plinom opskrbljivati Balkan i Srednju Europu. No, istog je dana u LNG terminal na Krku stigao američki tanker s ukapljenim plinom za hrvatske, ali i mađarske te ukrajinske potrebe. Naime, Mađari godišnje kupuju 11,2 milijarde kubnih metara plina, ali bi s "ventilom" na krčkom terminalu smanjili ovisnost o Rusima.
S druge strane, bugarski premijer Bojko Borisov otvorio je plinovod Trans Adriatic (TAP), koji je dio Trans-anadolskog plinovoda (TANAP), kojim će kroz Gruziju, Tursku, Bugarsku, Grčku, Albaniju i onda po dnu mora u Italiju stizati plin iz - Azerbajdžana. Time će Italija, drugi najveći kupac ruskog plina u Europi smanjiti svoju ovisnost o volji oligarha za trećinu, piše Jutarnji.
Neočekivana pomoć iz Njemačke
No spas za Gazprom mogao bi biti najavljeni nastavak radova na dijelu spornog rusko-njemačkog plinovoda "Sjeverni tok 2", koji su obustavljeni prošle godine zbog američkih sankcija izvođačima. Danci su najavili nastavak aktivnosti od 15. siječnja, a istodobno je vlada njemačke pokrajine Mecklenburg-Zapadno Pomorje osnovala fond za dovršenje "Sjevernog toka 2", ako se nastave američke sankcije, kako bi spasila ranije uloženih 11 milijardi dolara. Upravo u toj pokrajini plinovod izlazi iz mora na kopno, pa im je u interesu da projekt uspije, kao i oko 100 tvrtki iz Njemačke i još 11 zemalja koje rade na plinovodu.
Teško je vjerovati da će Njemačka odustati od tako grandioznog projekta, ma što god o njemu mislile bivša Trumpova i buduća Bidenova administracija. Naime, dovršenje plinovoda bi značilo da Njemačka postaje glavno čvorište za transport ruskog plina prema Zapadnoj i Srednjoj Europi, čime bi zapravo kontrolirala njegovu distribuciju. U slučaju zavrtanja ventila iz Moskve, država bi doživjela ogroman ekonomski udarac. Uz to, Njemačka već sad uvozi više od 50 posto ruskog plina i ogromne količine ruske nafte i ugljena.
Obrnut je to proces od onoga u Europskoj uniji, koja je donedavno koristila 60 posto ruskog plina, a danas ga koristi oko 40 posto. Najžešći protivnici "Sjevernog toka 2", Poljska, Estonija, Litva i Latvija, zacrtale su da do 2025. budu potpuno neovisne o ruskom plinu. Prema nekim predviđanjima, Poljska bi to mogla i ostvariti.
Plin po diskontnim cijenama?
Upravo su "Sjeverni" i "Turski tok", posljednja dva pokušaja Rusije da ostane glavni europski dobavljač plina. Time bi geografski najveća država svijeta napredovala ekonomski, ali i politički, poglavito na području koje im zbog proširenja EU i NATO-a, "klizi iz ruku". Osim toga, trase tih plinovoda zaobilaze Ukrajinu, iako kroz nju i dalje prolazi najviše ruskog plina, s namjerom da se dodatno marginalizira u očima Zapada. No, problem je što su na "osvojena tržišta" već ušli Amerikanci, ali i Katar te Alžir.
Upravo ovdje leži ključ važnosti terminala na Krku za daljnji rasplet plinske situacije u Europi. Naime, kroz taj terminal, Hrvatska bi u potpunosti mogla pokriti ruski uvoz plina. Od Gazproma uvozima 2,82 milijarde kubnih metara, dok je godišnji kapacitet terminala 2,6 milijardi. Sličan scenarij raspliće se i u Bugarskoj i Grčkoj, koje sada uvoze nešto manje ruskog plina od Hrvatske, ali bi u skorije vrijeme mogle skresati potražnju za 40 posto.
Jedina zemlja koja planira povećati uvoz ruskog plina jest Srbija, no tamošnji se analitičari pitaju kolika je cijena političkih ustupaka Moskvi, ako Beograd treba plaćati 1000 kubika plina 155 dolara, umjesto redovne cijene od 240 dolara. Kako god bilo, 2021. će obilježiti "plinski rat" u Europi. Neki predviđaju kako bi Gazprom mogao još spustiti cijene kako bi odvratio Europljane od ionako skupljeg američkog ukapljenog plina. No, u tom slučaju se nameće pitanje koliko bi to ruska ekonomija mogla podnijeti? Njihovi mediji pišu kako je Rusija prošle godine izvezla više plina uz manje prihode, negoli 2019.. Razlog tomu leži uglavnom u pandemiji koronavirusa, no tek treba vidjeti je li to jedini uzrok.
