Rat u Siriji traje gotovo šest godina. Bašar al-Asad, kojeg podupiru Sirija i Iran, najavio je kako će se nakon Alepa posvetiti ostalim uporištima pobunjenika. Njegovi protivnici pak tvrde kako će se nastaviti boriti, unatoč ključnom porazu u Alepu te izostanku političkog rješenja. Moguće je i pojačavanje gerilske borbe pobunjenika u područjima kojeg kontroliraju Asadove snage. Reakcije svijeta ovisit će o odnosima koji će zavladati između Moskve i novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Opozicija se neće tako lako predati
Velik dio istočnog Alepa, simboličnog centra bitke protiv Asadova režima, danas je jedna velika ruševina. Uništili su ga zračni napadi sirijskih i ruskih borbenih aviona, a zbog njih je niz europskih i američkih dužnosnika iste optužio za ratni zločin. Ipak, opozicija se Asadu ipak ne misli predati, bez obzira na pad Alepa.
'Alep je važno mjesto za revoluciju, ali nije jedino', rekao je glavni pregovarač pobunjenika, George Sabra, za BBC. S njim se slaže i sam Asad, koji je u razgovoru za provladine novine al-Watan prije tjedan dana rekao: 'Alep će biti dobitak za nas, ali realno - pad Alepa ne znači kraj rata'.
Sirijski predsjednik tek će sad krenuti dalje napadati
Asad je još u listopadu kazao kako će mu pobjeda u Alepu biti odskočna daska za nove napade na pobunjenike, posebno u regiji Idlib. Njegov je režim, naime, još prošle godine izgubio kontrolu nad gotovo cijelom tom regijom, koja se inače nalazi oko 60 kilometara jugozapadno od Alepa, nedaleko od sirijsko-turske granice. Regija Idlib također graniči s Latakijom, sjedištem Asadova režima, te je relativno blizu autoputa koji povezuje glavni grad Sirije Damask i Alep.
Pobjeda u Alepu Asadu je omogućila kontrolu nad najvećim sirijskim gradovima. Gradovi i područja koja ih okružuju čine otprilike 40 posto teritorija Sirije na kojima živi otprilike 60 posto populacije te zemlje. Ipak, tu je i dalje značajan dio teritorija koji Asad ne kontrolira - od regije Idlib koja se nalazi nedaleko od glavnog Asadovog uporišta preko teritorija koje kontroliraju Kurdi na sjeveru zemlje, pa sve do istoka Sirije koji je dobrim dijelom pod kontrolom džihadista Islamske države.
Protiv Asada i njegova režima bori se 150 tisuća ljudi, a među njima su i džihadisti. Analitičar washingtonskog Instituta za Bliski istok Charles Lister smatra kako će upravo oni preuzeti značajniju ulogu u borbama.
'Najveći gubitnici u padu Alepa su sirijski umjereni pobunjenici, koji su dominirali u Alepu još od rane 2012.', kaže Lister. Što se tiče sjevera zemlje, pobunjenici će se u 2017. vjerojatno fokusirati na gerilsku borbu protiv režima, dodao je.
Ostaje velika nesigurnost
Bez obzira što je ostvario važnu pobjedu u Alepu, neće mu biti lako održati kontrolu nad svim lokalnim i stranim milicijama na terenu, a niti uspostaviti funkcionalnu administraciju u gradovima pod svojom vlašću. To se pokazalo nedavno u Homsu, ali i Palmiri, koju su džihadisti napali dok je Asad bio fokusiran na osvajanje Alepa. Neki analitičari tvrde da će Alep biti još teže kontrolirati negoli dosad osvojene gradove. Jedino obilježje svih područja koje je pod kontrolu vratila Asadova vojska ostaje - nesigurnost.
Sudbina Sirije ovisi o odnosu globalnih i regionalnih sila u bližoj budućnosti. Pitanje je hoće li Iran i Rusija podržavati Asada ako će on inzistirati na osvajanju cijelog teritorija Sirije. Činjenica je da je s podrškom Rusije Asad uspio napraviti pomake na terenu o kakvima prije godinu dana nije mogao ni sanjati. Važno je i pitanje Turske, čije oružane snage ratuju s ISIS-om na sjeveru Sirije, ali i s Kurdima povezanim s PKK-om, organizacijom koju turske vlasti smatraju terorističkom još od 1980-ih godina.
Novoizabrani američki predsjednik najavio je kako je otvoren za bližu suradnju s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, a obećao je i da će se koncentrirati na uništenje ISIS-a, no ne i Asadova režima. Nije nemoguće da takva Trumpova politika dodatno ojača rusku podršku Bašaru al-Asadu.
